Likovi: morski jež, rak, školjka i hobotnica

(morski jež plače; prilazi mu rak)

Rak: Ježiću, zašto suzama kvariš ovako krasan ljetni dan; boli li te nešto, ili si žalostan?

Jež: Jednog sam dječaka slučajno bocnuo u nogu i to je prouzročilo tugu moju.

Rak: On je stao na tebe, znači nisi ti kriv, pa nemoj sad zbog toga toliko plakati.

Jež: Moja bodlja u njegovoj nožici - to će ga peckati, to će ga boljeti, a ja mu ne mogu nikako pomoći!

Školjka: Račiću, ti imaš kliješta - izvadit ćeš iglicu poput kirurga vješta!

Rak: Rado bih ponudio usluge svoje, ali mojih se kliješta djeca boje.

Ježić: Nećemo ga još i kliještima plašiti - dosta što  mora zbog moje iglice patiti!

Školjka: Nema sumnje - potrebna nam je kakva velika glava, jedino bi takva ovaj problem riješiti znala!

Rak: U našem podmorju samo je jedna takva glava i nose ju nogu čak četiri para!

Školjka: Pa to je hobotnica stara! idemo ju za pomoć moliti, samo ju nemojte ljutiti inače će nam vodu zamutiti.

Ježić, rak i školjka: Dobar dan gospođo. Molimo vas, pomozite! Za vađenje iglice iz dječakova stopala rješenje pronađite.

Hobotnica(izviruje iz pijeska): Tko mi to odmor remeti? Mislite da je ovoliku glavu lako imati? Zbog nje mi na tijelo osim ovolikih krakova ništa drugo ne stane, pa i naziv glavonožac me zbog nje snađe.

Školjka: Molim vas pomozite - ježić od tuge suze roni i slano more još više soli.

Hobotnica: Dječak ima tatu i mamu, a njihova ljubav liječi svaku ranu! Još jednu stvar primite na znanje - kada su u moru kupači, svaki se morski stvor u dublju vodu povlači!

Jež, rak i školjka: Gospođo hobotnice, na savjetima mudrim puno hvala - zaista, vaša je glava enciklopedija prava!