Zvuk nastaje pri sudaru dva ili više predmeta koji pritom emitiraju energetski val. Taj val izaziva promjene tlaka zraka koji te predmete okružuje. Uslijed promjene tlaka, vibriraju opne bubnjića u uhu, a mozak ih pretvara u zvuk. Zvučni valovi se prostiru u svim pravcima od mjesta nastanka, slično valovima koji nastaju kada se u vodu baci kamen.

Dakle, zvuk je po svojoj prirodi val koji se širi zrakom u određenom intenzitetu i određenom brzinom.
Kada se zvuk snima pomoću mikrofona, uslijed promjena zračnog tlaka, membrana mikrofona vibrira na sličan način kao i opne bubnjića uha.

Jeste li znali?

(Pripremila: M. Muratović, mr.sci fizike)

- Kad god se pojavi zvuk, negdje neki predmet treperi. Zvuk je uvijek posljedica treperenja nekih predmeta.

- Zvuk se mora kroz nešto kretati. Potrebno je da nešto vodi zvuk od njegovog izvora do onoga koji ga čuje. To se naziva posrednik ili "medij". Posrednik može biti gotovo sve - zrak, voda, predmeti, pa čak i tlo. Indijanci su prislanjali uho na Zemlju da bi čuli neki udaljeni šum.

- Kad nema medija, nema ni zvuka. Kad se stvori bezzračni prostor ili vakuum, zvuk kroz njega ne prolazi. To se događa zbog toga što se zvuk kreće u valovima. Predmeti koji trepere izazivaju treperenje molekula ili čestica susjedne materije. Svaka čestica prenosi to kretanje susjednoj čestici, i tako nastaju zvučni valovi.

- Budući da posrednici koji mogu prenositi zvuk mogu biti različiti, od drveta preko zraka do vode, zvučni valovi se kreću različitim brzinama. Brzina zvuka ovisi o sredini kroz koju zvuk prolazi, a s povećanjem temperature i vlažnosti zraka, povećava se i brzina zvuka.
 
Brzina zvuka u zraku je 340 m/s, u vodi 1450 m/s, u morskoj vodi 1550 m/s, što ovisi o postotku soli i temperaturi vode.
Kroz čvrsta tijela, brzina zvuka je još veća. Kroz bakar 3500 m/s, kroz aluminij 5000 m/s, a kroz staklo 5500 m/s.

- Jedna od najvažnijih karakteristika zvuka je njegova jačina (glasnoća). Kako jačina zvuka raste, mi ga čujemo sve jače dok ne dostigne tzv. granicu boli.

Jedinica za nivo jačine zvuka je decibel (dB). Tako npr. prag čujnosti ima 0 dB, šapat 20 dB, govor 60 dB, a gradski saobraćaj 70 dB. Granica bola iznosi 130 dB.