Prije brojeva i direktnih poziva, korisnici su morali nazvati telefonsku centralu i zatražiti od operatera da ih povežu s osobama s kojima su htjeli pričati. Jedan od pokretača promjena ovakvog sustava, u kojima su operateri morali ručno spajati telefonske pozive, bila je iznenadna okolnost.

Naime, kada je epidemija ospica pokosila grad u kojem je živio dr. Moses Greeley Parker, prijatelj Alexandra Bella, pokazalo se da je teško naći osobe koje će zamijeniti bolesne zaposlenike na telefonskim centralama jer je sustav bio jako kompliciran i težak da bi ga novi ljudi brzo naučili. Tako je ovaj sustav u potpunosti promijenjen te su uvedeni brojevi, a ljudi su, umjesto da prvo zovu telefonsku centralu, ukucavali telefonske brojeve osoba koje su željeli kontaktirati.

Prvi pozivni broj

Prvi pozivni broj u SAD-u bio je u New Jerseyu i to je bio 201.
Danas se u toj zemlji pozivni brojevi određuju po broju stanovnika, tako da područja s najvećim brojem stanovnika imaju najjednostavniji pozivni broj (npr. New York 212, Los Angeles 213), dok mjesta s manje stanovnika imaju pozivne broje poput 915, 913 i slično.


Više:

• Hitni telefonski brojevi