Zanimljivo je da su se ljudi dosjetili načinu kako neku sliku prenijeti istovremeno sa zvukom, na neko udaljeno mjesto.

Za početak, da bi se slika i ton  poslali "u zrak" potrebno ih je pretvoriti u električne impulse. Tome služi kamera. Leća na kameri prenosi sliku na staklenu ploču koja je osjetljiva na svjetlo. Ploča izbacuje elektrone (mala čestica), ovisno o tome koliko je svjetla na nju palo.
Na drugom kraju kamere (u cijevi), nalazi se uređaj koji snop elektrona pomiče lijevo – desno u 625 linija. Tako "obrađeni" električni impulsi odlaze u pojačalo koje ih šalje u antenu (recimo sljemenskog tornja), a otuda u pojačala u tvoj televizijski prijemnik. Televizorski prijemnik ima isti uređaj kao i cijev kamere, to jest, onaj "uređeni" snop elektrona pomiče lijevo-desno po TV ekranu i na taj način "vjerno" prenosi sliku.  To se, naravno, mora odvijati vrlo brzo kako sliku ne bi vidjeli u linijama. Za prave znalce, reći ćemo da se 625 linija ispiše 25 puta u jednoj sekundi!