Povjesničari tvrde kako su za malu brojku dana u mjesecu veljači - zaslužni Rimljani. Naime, otkada postoji veljača, služila je za "korigiranje" kalendara. U doba drevnog Rima, točnije u doba prvog rimskog cara Romula, kalendar je imao deset mjeseci. Siječanj i veljača uopće nisu postojali jer su u starom Rimu smatrali da je zima bez mjesečnih perioda. Šest mjeseci je trajalo po 30 dana, a četiri po 31 dan.

Drugi vladar Rima, rimski kralj Numa Pompilije (700. godine prije Krista) "dodao" je dva mjeseca, koji su trajali po 28 dana. Veljača je dugo bila posljednji mjesec u godini, a ne drugi (i znala je imati 23 ili 24 dana).

I tako je svaki car prepravljao kalendar po svojoj volji. No, dolaskom Cezara na vlast, kalendar je postao drugačiji, i nama danas poznatiji. Cezar je želio kalendar po uzoru na egipatski pa je veljači odredio još jedan dan svake četvrte godine (29. veljače).