Nekad su ljudi promatrali prirodu, gledali u nebo, proučavali biljke i životinje i tako saznavali kakvo će biti vrijeme.

Danas informacije o vremenskim procesima na Zemlji prikupljaju meteorološki sateliti. Oni analiziraju i snimaju oblake, mjere temperaturu morske površine, brzinu vjetrova te količinu vlage u troposferi (najniži dio atmosfere).
Sateliti svakih pola sata šalju podatke i fotografije meteorološkim postajama na Zemlji te metereolozi na temelju toga donose zaključke.

Osim uz pomoć satelita, za prognoziranje vremena se svakodnevno prikupljaju podaci iz cijeloga svijeta. Postoji više od 8000 meteorloških postaja koje bilježe promjene u toposferi. Te se postaje nalaze na kopnu, brodovima, naftnim platformama, zrakoplovima i balonima. Potom se ti podaci prosljeđuju računskim centrima u Moskvi (Rusija), Washingtonu (SAD) i Melbourneu (Australija) i na temelju tih podataka nastaje regionalna i globalna vremenska prognoza.

Tu prognozu meteorolozi kombiniraju s vlastitim mjerenjima i tako stvaraju prognozu za svoju zemlju. Kad je riječ o vremenskoj prognozi za idućih 36 sati, uspješnost prognoze je čak 90 posto.