Od trenutka kad je čovjek počeo koristiti metalni novac, pokušavao ga je sakriti i sačuvati. U davna vremena, ljudi su čuvali novac u glinenim, kamenim ili drvenim ćupovima s poklopcima. Obzirom da nisu postojale banke, mjesta za skrivanje ćupova s blagom bila su zidovi, podovi i krovovi kuća, bunari i podrumi. Arheolozi su posude s novcem nalazili i u poljima, na grobljima ili u zidovima zamkova.

S vremenom se mijenjao oblik posuda za čuvanje novca, kao i materijal od kojega su bile izrađivane. Moglo ih se naći npr. u obliku životinje, glave ljudi ili kovčežića, a stare materijale su zamijenili srebro, zlato, keramika...

Suprotno uvriježenom mišljenju, "kasica prasica" nije dobila naziv po debeljuškastim prascima!

Naziv "kasica prasica" potječe od stare engleske riječi za vrstu gline - pygg, koja se u srednjem vijeku (oko 15. stoljeća), koristila za izradu posuđa. Kad bi obitelj uštedjela nešto novca, stavljala bi ga u takve glinene posude, koje su zvali "pygg bank". Izrađivane su u raznim veličinama, a imale su prorez u koji se umetao novac. Kad bi se napunile, jedini način da se dođe do novca bio je da se razbiju.


Nepoznati lončar izradio je posudu za čuvanje novca u obliku svinje. Taj je oblik postao jako popularan pa je iz Velike Britanije donešen u druge zemlje Europe, a kasnije i svijeta. Tako je pygg postao pig, odnosno svinja.


Kasice-prasice su često bile bogato ukrašavane. Zbog njihovog lijepog izgleda, novac je u njima bio dugo čuvan jer ih je vlasniku bilo žao razbiti.


U 20. stoljeću započinje izrada kasica-prasica koje su na dnu imale veliki otvor, obično zatvoren plutenim, drvenim, a kasnije plastičnim čepom. Na ovaj način kasice su trajale puno duže i novac je bilo lakše izvaditi.

I danas, jedan od omiljenih poklona za najmlađe je kasica za štednju, popularno zvana "kasica-prasica". To je predmet koji pomaže djeci da nauče vrijednost novca i da se nauče štedjeti.