Svaka kultura ima svoje prakse, a neke su toliko neobične da ih zapadnjaci ne razumiju. Doznajte, za nas neobična, pravila ponašanja koja postoje u različitim zemljama!

1. Pljuvanje

Na zapadu se djecu uči kako je ružno pljuvati, osobito pljuvati u javnosti – a o pljuvanju na druge ljude da se ni ne govori. To je jedna od najvećih uvreda. No to ne vrijedi za pripadnike plemena Massai u Africi. Oni pljuju jedni na druge na sličan način kao što se u zapadnim zemljama ljudi rukuju. Zapravo, oni i pljuju na svoje dlanove prije rukovanja, kako slučajno ne bi zaboravili pljunuti jedan na drugoga kasnije.

Pristojna djeca koja pozdrave starije od sebe mogu očekivati pljuvačku u svojem smjeru, a objašnjenje tog običaja je da pljuvanje simbolizira najbolje namjere, želju za dobrim zdravljem i dugim životom. Iz istog razloga, članovi obitelji i prijatelji pljuju na bebe, pljuje se na darove prije darivanja, kod useljenja u novu kuću u svaki od četiri ugla, pljuje se na ljude koje nikad nisu vidjeli…

2. Srkanje

U većini zemalja, srkanje juhe ili nekog napitka u javnosti, smatra se odrazom lošeg odgoja. Ipak, u brojnim azijskim zemljama poput Kine i Japana, srkanje je zapravo znak pohvale domaćinu. Označava da je hrana ili piće tako ukusno da ne možemo dočekati da se ohladi – pa srčemo. Tako večera bez srkanja može uvrijediti istočnog domaćina, jer se tumači da gost nije zadovoljan.

3. Plaženje jezika

U zapadnim se zemljama jezik najčešće "plazi" u znak zafrkancije, bunta ili uvrede. Npr., stari talijanski zakon za plaženje jezika propisuje i novčanu kaznu, dok se u Indiji plaženje jezika smatra znakom ogromnog bijesa. No, ista pravila ne vrijede svugdje. Tako se u Novoj Kaledoniji, otočju u Melaneziji, jezik smatra simbolom mudrosti i energije. U Tibetu se plaženje jezika doživljava kao gesta poštovanja kod pozdravljanja, a to je rezultat vjerovanja kako je zao kralj u prošlosti imao crn jezik, pa se pokazivanjem crvenog jezika pokazuje dobrodušnost. Na Karolinskim otocima se smatra kako se pokazivanjem jezika tjera sve loše.

4. Cvijeće

Buket cvijeća se na zapadu doživljava kao idealan dar za svaku prigodu, no nema svaka vrsta cvijeća isto značenje u svim zemljama. Krizanteme, ljiljani, gladiole i drugo bijelo cvijeće u većini europskih zemalja nose simbol žalovanja i najčešće se donose na pogrebe. Tako bi darivanje buketa bijelog cvijeća u Kini ili karanfila u Francuskoj moglo značiti da osobi izražavate sućut. Žuto cvijeće se u Rusiji doživljava kao znak mržnje, a ljubičasto cvijeće je simbol nesreće u Italiji i Brazilu. Crveno cvijeće se daje samo kao ljubavna poruka u zemljama poput Njemačke i Italije. Čak i broj cvijeća može predstavljati problem – paran broj u europskim zemljama simbol je vesele prigode, a neparan nesretne, dok je primjerice u Kini i Tajlandu obrnuto.

5. Komplimenti

Pri susretu sa znancima želimo biti ljubazni pa često dijelimo komplimente poput; "lijepa ogrlica" ili "zgodna jakna". U većini zemalja takva je pohvala dobrodošla, no nije u zemljama Bliskog istoka te u afričkim zemljama poput Nigerije i Senegala. Tamo se komplimenti lako tumače kao želja za pohvaljenim predmetom, a s obzirom na njihova pravila gostoljubivosti, oni će vam dati ono što ste komplimentirali. Pri tome bi trebalo imati na umu da vrijedi i ovo pravilo: onaj tko primi dar, prema običaju mora uzvratiti s još većim.