VITEZOVI
Vitez je bilo ime za vojnika koji je slijedio plemića ili ime za plemića koji je slijedio kralja u vojni pohod (rat).
U srednjem vijeku, vitezovi su činili poseban stalež profesionalnih ratnika, plemića koji su imali pravo na nošenje oružja.
Obred primanja u stalež vitezova započeo je 1086. godine kada je Vilim Osvajač u Whitsuntideu imenovao svog sina vitezom. Taj čin bio je početak stvaranja određenih običaja vezanih za obred primanja u stalež vitezova.
U 12. stoljeću, obred primanja u red vitezova se sastojao od četiri dijela: ispovijed i bdijenje nad oružjem, pričest, predaju oružja i polaganjem ruke ili mača na vitezova ramena.
Kralj ili kraljica bi mu oko struka opasali pojas koji je pridržavao oružje, a pomoćnici bi do kraja obukli novog viteza. Vitez koji je primao viteške časti stajao je ili klečao, sklopljenih ruku, glave pognute pred vršiteljem obreda. Primajući viteško oružje, vitez je polagao zakletvu kojom je prisezao da će štititi slabe i siromašne, braniti pravdu, boriti se protiv zla i da mač neće koristiti u druge svrhe. Kralj bi mu tada taknuo mačem oba ramena i proglasio ga vitezom. Vitez bi se potom predstavio u raskošnoj odjeći u počasnom dvorištu, na trgu ili na pragu dvorca, pred okupljenom publikom i kraljem ili kraljicom.
Vitezovi su razradili vlastiti skup pravila ponašanja, tzv. kodeks časti (codes of honour), koja su se odnosila na vjernost i čestitost, spoj snage i odvažnosti, hrabrosti i vještine. Taj viteški kodeks je aristokratski, bio je iznad geografskih ili dinastijskih prepreka i uključivao je vjerski element.
Potpuna viteška oprema onog vremena bila je jako skupa, a sadržavala je; odjeću/uniformu, kapu (kapuljaču), željezni oklop, mač, štit sa grbom kraljevstva kojemu vitez služi, kacigu s pomičnim vizirom, ostruge, konja, ukrasni oklop za konja, lovačkog psa ili sokola (obzirom da je jedno od omiljenih zanimanja vitezova bio lov).
Prateći oca u njegovim aktivnostima, sinovi vitezova su također učili jahati, mačevati i osposobljavati se u vještinama lova. Dječaci su pomagali ocu pri oblačenju teške opreme i željeznog viteškog oklopa i tako, malo-pomalo kroz kasnije obuke stjecali status viteškog naučnika - paža. Paževi koji su se iskazali kao potencijalni vitezovi, bili su preimenovani u štitonoše, osobne vitezove sluge. Štitonoše su pomagali stavljati oklop prije bitke ili turnira, dodavati vitezu novo oružje ako se njegovo slomi, te skinuti oklop s njega poslije bitke. Štitonoši je bilo dozvoljeno nositi mač i štit.
Pročitajte još na: http://www.prekoramena.com/t.item.366/viteski-ideal%E2%80%93mit-ili-istorija.html
© Preko ramena: Pratite nas na Facebooku (http://www.facebook.com/prekoramena) i Twitteru http://twitter.com/#!/preko_ramena
Pročitajte još na: http://www.prekoramena.com/t.item.366/viteski-ideal%E2%80%93mit-ili-istorija.html
© Preko ramena: Pratite nas na Facebooku (http://www.facebook.com/prekoramena) i Twitteru http://twitter.com/#!/preko_ramena
Pročitajte još na: http://www.prekoramena.com/t.item.366/viteski-ideal%E2%80%93mit-ili-istorija.html
© Preko ramena: Pratite nas na Facebooku (http://www.facebook.com/prekoramena) i Twitteru http://twitter.com/#!/preko_ramena
Viteški turniri su bile viteške igre koje su se odvijale u cilju zabave, nadmetanja radi vojnog obučavanja ili kao sportska takmičenja. Najčešće su to bile borbe sa zatupljenim kopljima i mačevima, na konjima i bez konja, kao i takmičenja u gađanju lukom i strijelom u pripremljenu metu.
U razvijenom srednjem vijeku, turniri su imali svečani karakter. Vitezovi su turnirima pristupali vrlo ozbiljno, jer u igri nisu bile samo slava i prestiž, već i konkretne nagrade koje bi najboljim vitezovima omogućavale vrlo lagodan život. Pobjedniku bi nagradu obično predala jedna od prisutnih dama koju bi vitezovi na turniru sami odabrali.
Slučaj gubitka viteške časti bio je vrlo rijedak. Kad bi neki vitez izgubio svoj status, bile bi mu oduzete mamuze, slomljeno oružje i zauvijek zabranjen pristup nekom drugom viteškom redu.
Od brojnih viteških redova najpoznatiji su Templari, Ivanovci i Teutonci.
Templarima je još ime - vitezovi Salomonova hrama. Osnovani su u Jeruzalemu i bili su najborbeniji. U 12. stoljeću dolaze u Hrvatsku i sudjeluju u ratovima protiv Tatara. Nakon križarskih ratova naselili Antiohiju i Cipar.
Ivanovci ili Hospitalci - Viteški red hospitala Svetog Ivana Jeruzalemskog. Naselili su otoke Rodos (vitezovi od Rodosa) i Maltu (Malteški vitezovi) i tamo vladali punih 5 stoljeća.
Teutoncima je puno ime - Vitezovi bolnice Svete Marije iz Jeruzalema. Najpoznatiji su vitezovi koji su nakon ratova zauzeli veliki dio istočne Pruske i baltičke obale. Sve do 19 stoljeća i Napoleona vladali su suvereno. Danas imaju samo par dvoraca a sjedište im je u Beču.
Danas se u Ujedinjenom Kraljevstvu, titula viteza (engleski: knight) dodjeljuje izuzetnim osobama kao priznanje za službu ili za životno djelo. Muškarci koji prime viteštvo (knighthood) oslovljavaju se sa sir, dok žene dobivaju počasni naziv dame.