KAUBOJI I INDIJANCI
Indijanci je kolektivni naziv za prastanovnike Amerike, raširene od arktičke Kanade i Aljaske do Ognjene zemlje u Čileu i Argentini.
Ime su dobili po Indiji jer je 1492. godine, stigavši na novi kontinent, Kristofor Kolumbo mislilo da je stigao na obalu Indije. Naravno, otkrio je Ameriku.
Indijanci su, često se kaže, djeca prirode. Ovisni su o njoj i žive u skladu s njezinim zakonima. Nema niti jednog zabilježenog slučaja da su Indijanci na bilo koji način ugrozili prirodu. Indijanci poštuju zemlju. Smatraju kako zemlja nije ničije vlasništvo, a čovjek ju je samo iznajmio dok živi na njoj. Poštuju biljke i životinje. Obzirom da moraju preživjeti, hraniti se i izrađivati zaklon, Indijanci love, ali pritom traže oprost od prirode i stvorenja koja je nastanjuju te love samo onoliko koliko im je potrebno da bi preživjeli.
Upravo zbog velike povezanosti s prirodom, Indijanci imaju običaj davati si imena poput onih poznatih poglavica - Bik Koji Sjedi (Tatanka-Iyotanka), Hrabri Vuk (Honehe Ehatamahe), Ludi Konj (T‘ašunka Witko) i slično.
Naseljavanjem Europljana ("bijelog čovjeka"), u Americi dolazi do naglog uništavanja prirode. Indijanci su odmah uočili kako "bijeli čovjek" loše djeluje na prirodu. Ruše se šume, istrebljuju životinje, truju rijeke. Prvo pismo upozorenja o uništavanju Majke zemlje, poslao je tadašnjem američkom predsjedniku Franklinu Piercu, legendarni indijanski poglavica Seattle. Pismo (govor), bio je odgovor na ponudu da bijelci kupe indijansku zemlju.
Pismo indijanskog poglavice Seattlea se ubraja među najljepše i najdublje misli koje su ikada izrečene o čovjekovoj prirodi, pa je ušlo u povijest i u srca zaštitara prirode i ekologa. Grad Seattle, u državi Washington, dobio je ime po poglavici Seattle-u. Pismo možete u cijelosti pročitati ovdje.
I danas, Indijanci na području brazilskih prašuma prosvjeduju kod vlade protiv uništavanja kišnih šuma, a sjevernoamerički Indijanci neprekidno upozoravaju vlasti da se sačuva svijet divljine koji se nemilice uništava. Odjeka od onih koji su u stanju nešto poduzeti nema. Visokocivilizirani narodi, izgleda, još nisu dostigli stupanj svijesti američkih domorodaca.
U najrazvijenije narode Indijanaca spadaju Olmeka, Tolteka, Maja i Asteka iz Meksika te Inka iz Perua.
Danas su mnogi smješteni po rezervatima, osobito u Kanadi, Sjedinjenim Državama i Brazilu.
Amerikanci ih u novije vrijeme više ne nazivaju Indijanci već Američki domoroci.
Kauboji (od engleskog cow = krava i boy = momak ili dječak) bio je u doba Divljeg zapada zajednički naziv za čuvare stoke.
Područje Velikih Ravnica, izuzetno je pogodovalo stočarstvu pa je uzgoj stoke postao jedna od uzdanica gospodarstva. Stoga je posao kauboja uveliko dobio na značaju, pa su time kauboji postali doseljeničkim simbolom Divljeg Zapada.
Glavno vrijeme kauboja počelo je nakon 1865., a završilo 1880.
Borbe doseljenika i Indijanaca
Mnogi su razlozi naveli doseljenike (pionire), na daleka putovanja i osvajanja područja novog kontinenta. Neki su na jeftinoj zemlji željeli uzgajati stoku, drugi su tražili zlato i srebro, a treći su jednostavno išli s nadom u bolje sutra.
Kako su doseljenici osvajali njihovu zemlju protjerujući plemena, Indijanci su pružali otpor. Iako su doseljenici na raspolaganju imali vatreno oružje, okretni i hrabri Indijanci nisu zaostajali na svojim brzim konjima, vješto baratajući kopljem, lukom i strijelom i poznatim indijanskim oruđem - tomahawkom.
Rat oko Black Hillsa, vodili su Indijanci Lakote pod vodstvom Bika Koji Sjedi i Ludog Konja. Ovaj sukob počeo je nakon neprestanog kršenja Sporazuma iz Fort Laramieja nakon što je u brdima otkriveno zlato.
U ratovima protiv Apachea i Navajo Indijanaca, pukovnik Christopher Kit Carson borio se oko njihovih rezervata 1862. godine. Okršaji između SAD-a i Apachea nastavljaju se do 1886. godine, kada se Geronimo (legendarni poglavica plemena Chiricahua Apača), predaje američkim snagama. Geronimo je bio posljednji poglavica Indijanaca koji se predao vojsci SAD-a.
