Svako odvajanje djeteta od roditelja, za dijete je zastrašujuće, zabrinjavajuće i tužno. Odlazak djeteta u bolnicu još više naglašava ovu neugodnu situaciju budući da se uz probleme koji se javljaju kod svakog odvajanja malog djeteta od roditelja, javljaju i dodatni problemi zbog simptoma bolesti, te neugodnih dijagnostičkih i terapijskih postupaka.
Hospitalizaciju najteže podnose mala djeca, koja ne samo što proživljavaju izrazitu neugodu tijekom same hospitalizacije nego mogu imati i poteškoće poslije hospitalizacije.
Najosjetljivija na odvajanje od majke su djeca u dobi od 6 mjeseci do 5 godina. Prethodni emotivni odnosi s majkom imaju važnu ulogu. Hospitalizacija i njezine posljedice će biti lakše i kratkotrajnije ako je emotivna povezanost s majkom bila jača.

Hospitalizam je opći pojam za psihološke i tjelesne poremećaje uzrokovane dugotrajnim boravkom u bolnici ili drugoj ustanovi. Stoga, hospitalizaciji djece treba posvetiti posebnu pozornost.

Djeca iz nekih skupina mogu vrlo burno reagirati na boravak u bolnici:

• jedinci, mlađa djeca i djeca iz višegeneracijskih kućanstava

• djeca koja rijetko posjećuju druge

• djeca koja inače loše reagiraju na strane osobe

• djeca koja već imaju traumatska separacijska iskustva

• djeca čije majke prigodom odlaska u bolnicu otvoreno pokazuju prekomjernu zabrinutost ili nezainteresiranost

• djeca koja negativno reagiraju na pokušaje odraslih da s njima komuniciraju

Promatranje djece tijekom boravka u bolnici, pokazuje da većina njih prolazi kroz tri razdoblja prilagodbe:

1. Razdoblje protesta (traje prvih nekoliko dana, dijete plače, prekomjerno je aktivno)

2. Razdoblje očaja (dijete se motorički smiruje, često je apatično. Radi se o početku prilagođavanja, u kojemu se ne preporučuju posjete)

3. Razdoblje prividne prilagodbe (dijete pokazuje zanimanje za okolinu, pokušava naći zadovoljstvo u drugim sadržajima)


Simptomi koji se mogu javiti kao posljedica odvajanja djeteta od majke:

• Loše navike u prehrani, higijeni, spavanju i socijalnom ponašanju.

• Poremećaji ponašanja (prkos, pobuna, bijes, laganje, asocijalnost).

• Neurotske poteškoće (ljubomora, poremećaji sna, strah, mjesečarenje, eneureza).

• Psihosomatski poremećaji (povraćanje, vrtoglavica, astma, kožne bolesti, osjećaj umora, tromost).

• Poremećaji govora (mucanje, tepanje).

Simptomi hospitalizma:

• sklonost plaču

• apatičnost i potištenost

• motorička smirenost ili hiperaktivnost

• zaostajanje u psihičkom razvoju (razvoju govora i mišljenja)

• loše zdravstveno stanje (sklonost infekcijama, poremećajima u prehrani)

• Objasnite djetetu zašto ide u bolnicu i što ga tamo očekuje. Učinite to uz igru, priče, crteže, odvedite ga ako je moguće da ranije upozna medicinsko osoblje i bolnicu.

• Govorite djetetu uvijek istinite, ali ne i zastrašujuće podatke, budite strpljivi.

• Ne govorite djetetu da ga ništa neće boljeti.

• Recite djetetu da je to privremeno razdoblje neophodno za njegovo zdravlje.

• Objasnite djetetu da ćete stalno brinuti i misliti o njemu, posjećivati ga i čim se izliječi odvesti ga kući.

• Zajednički spremite stvari za bolnicu. Ponesite najdražu igračku, knjigu, majicu...