- Ljubavi, danas si ti na redu da malom pročitaš koju priču.
- Nisam ja na redu. Jučer sam mu čitao!
- Nisi, nego sam ja jučer. Ti si gledao onu krimi seriju.
- Ajoj...
- Hajde, hajde...Nino te već nestrpljivo čeka.
- Poželi mi sreću.
- Hahahaha... E, pa sretno ti bilo!

Tata je ušao u Ninovu sobu. Sjeo je na rub njegovog kreveta uz teški uzdah, kao da ga sve kosti bole. Nino mu je mirno dodao veliku knjigu.

- Onda sine, koju ćemo?
- Ja bih neku novu.
- A ja bih baš neku staru, da se malo podsjetimo.
- Ma, te stare smo već naučili napamet. Daj ti tata neku novu.

Tata je opet teško uzdahnuo i potražio u kazalu najkraću moguću priču. Slavodobitno je otkrio bajku od samo stranice i pol.
"Moglo bi biti brzo ovaj put..." - ponadao se.

- Ok. Počinjemo: "Bio jednom jedan siromašni drvosječa, koji je..."
- Zašto uvijek kažu: "Bio jednom..."? Ha, tata? Znači li to da ga više nema?

"Počelo je..." - pomislio je tata i podigao glavu s patničkim izrazom na licu.

- To znači da u toj bajci piše o nekom davnom izmišljenom događaju.
- Ali, to onda znači da lažu, zar ne? Ako su sve izmislili, to znači da ni taj drvosječa nije nikad postojao, pa onda nije ni mogao biti jednom.
- Sine. Bajke su sve izmišljene, a služe tome da se djeca nauče razlikovati dobro od zlog i da nauče da dobro uvijek na kraju pobjeđuje, ma koliko zlo izgledalo snažno i strašno.
- Aha! Znači, zato oni izmišljaju sve te junake! Da bi djeca nešto naučila. Dobro! Hajde, tata, da nastavimo.

Tata je teško progutao slinu i nastavio:

- Znači; "Bio jednom jedan siromašni drvosječa koji je otišao u jednu veliku šumu potražiti kakvo suho i staro stablo da ga posiječe, pa da onda proda drva za ogrijev jer je od tog posla njegova mnogobrojna obitelj živjela. Tako je našao jedno veliko osušeno stablo na kojem nije bilo ni jednog lista i počeo ga sjeći sa svojom sjekirom. Kad ga je srušio, odjednom je iz rupe u panju iskočila ružna vještica..."
- Kako je izgledala?
- Evo, tu je na slici. Vidiš? Ima veliki krivi nos, raščupanu dugu i rijetku kosu, haljina joj je crna...
- Grozna je! A, jesu li sve vještice zločeste?
- Mislim da nisu. U nekim pričama postoje i dobre vještice.
- Ali, dobre vještice ne izgledaju ovako, jel' da?
- Mislim da su malo ljepše opisane. Ne izgledaju tako strogo i opasno.
- Ova ovdje na slici izgleda kao ona teta, u zgradi preko puta nas.
- Koja teta sine?
- Ma, znaš ona koja stalno trese neke krpe preko terase i viče na djecu koja se igraju ispod njenog prozora. Jednom ih je čak i s nečim zalila iz velike kante. Ona isto ima veliki krivi nos, dugu i rijetku raščupanu kosu i jako strogo izgleda. Je li ona možda opasna i zločesta vještica? Ja se nje jako uplašim kad viče.
- Nije sine. Vještice ne postoje. Ona je samo jedna stara, usamljena gospođa.
- Pa zašto je stalno tako ljuta?
- A, što ja znam... Možda ju smeta galama. Možda ima velikih problema pa želi malo mira. Tko zna zašto ljudi postanu tako stalno ljuti. Ima puno razloga.
- To bih baš volio znati. Nije ni čudo da je usamljena. Tko se voli družiti s nekim tko je stalno ljut? Ja sigurno ne bih volio da moram ići kod nje na ručak ili kolače. Brrrr!
- Dobro sine. Možemo li dalje? Gdje smo ono stali?
- Kad je zločesta vještica iskočila.
- Aha! Dakle, ona je iskočila i rekla mu: "Kako si se usudio srušiti moj dom! Sad ćeš mi za to platiti!
- Ta vještica mora da je jako glupa, zar ne tata? Ima čarobni štapić, zna sve čarolije, a ona je živjela u stablu. Što si nije čarolijom napravila kakvu normalnu kuću?
- Pa ja stvarno ne znam zašto je ona odabrala tako živjeti, ali...

Kad je tata nakon sat i pol izašao iz Ninove sobe, došao je u dnevni boravak i srušio se u fotelju.

- Što si mu to čitao? Cijelu "Družbu Pere Kvržice"?
- Ne bi vjerovala, ali bajku od stranice i pol.
- Koliko je bilo pitanja ovog puta?
- Ne pitaj. Bezbroj. Tko bi ih izbrojao? Stvarno me zanima što će taj mali postati kad odraste.
- Možda odvjetnik?
- Ne vjerujem. Odvjetnike toliko ne zanimaju najsitniji detalji. Gotovo sam siguran da će postati policijski istražitelj. Tog malog nitko neće moći smuljati. On će definitivno znati otkriti istinu, kao iz onih krimi serija. Uzet će jednu vlas nađenu na mjestu zločina, dobro je pogledati kroz povećalo i prstom pokazati tko je kriv gledajući slike sumnjivaca, samo na temelju te jedne, jedine vlasi. Sto posto!
- Znači, odgajamo novog Sherlocka Holmesa?
- Zagarantirano - rekao je umorni tata i napola sklopljenih očiju pokušavao uhvatiti sadržaj davno započetog krimi dokumentarca na TV-u.
- Evo, da pozovu našeg Ninu, skratili bi si posao.