Mali Sandro je imao bujnu i razigranu maštu. Najviše je volio sebe zamišljati kao superjunaka i jako se uživiti u glavni lik filma kojeg bi pogledao s tatom. Bilo je to slatko, ali mama je zbog toga znala imati problema, a i posla.

Počelo je kod frizera...

"Hoću frizuru kao Harry Potter!" - odlučno je izjavio frizerki dok je sjedio na konjiću u punom salonu.

Frizerka je začuđeno podigla obrve u nedoumici što da kaže na Sandrovu želj,u a onda je upitno pogledala u mamu. Jer, Sandro je imao plavu kosicu, čvrstu i oštru kao u ježa, a imao je i kraću kosu od Harrya kad je došao na šišanje. Mama je samo šutke neodređeno mahnula rukom i glavom što je značilo otprilike: "Samo ti šišaj kao i do sada." I tako je frizerka umjesto mašinice za brijanje, uzela škarice u ruke i skratila ježeve duge plave bodlje u kraće bodljice.
Mama ju je pohvalila:
"Bravo teta Dragica! Sad je Sandro isti Harry Potter!"
Sandro se nekako ozbiljno i zabrinuto gledao u ogledalo, ali kad je i teta frizerka potvrdila: "Ma, isti!", a onda neoprezno dodala: "Još mu samo nedostaju one okrugle naočale!", Sandro se opustio i nasmijao.

Do kuće je uvjeravao mamu da moraju nabaviti naočale, jer on ne može biti isti kao Harry ako nema naočale i čarobni štapić.
Srećom, mama se sjetila svojih okruglih hipijevskih sunčanih naočala iz mlađih dana.
"Da, ali Harry nema tamna stakla!" - zaključio je naš plavi ježić - pljunuti Harry, pa mami nije preostalo ništa drugo nego da izvadi stakla i pruži sinu prazni, crni okvir.

"A štapić, mama? Gdje da nađem štapić?"
"Paaa... čarobni štapići su od drveta, zar ne? A otpalih grana ima koliko god hoćeš. Sjećaš se kako je Harry isprobavao koji mu štapić paše?"
"Da! Tako ću i ja svoj naći!"

Poslije je mama kroz prozor vidjela Sandra kako u njihovom malom vrtu maše očišćenom grančicom iznad kujice Lile i izgovara tajanstvene riječi. " Iskum, bliskum, obeliskum!!!" Malo je pričekao, a onda razočarano izjavio: "Ovaj ne radi.", i krenuo u potragu za drugim štapićem.

Sutradan je na putu do vrtića, s crnim, praznim okvirom na nosu, držeći se jednom rukom za mamu, a u drugoj držeći čarobni štapić koji će možda klince u vrtiću pretvoriti u svašta (pogotovo onog zločestog Ivicu koji ga stalno gura), susreo susjedu Maru.

"Joooj, vidi frizure! Sad si isti tata!" - rekla je.
"Nisam! Ja sam isti Harry Potter!" - rekao je Sandro ljutito, na što je susjeda Mara skrušeno priznala:
"Vidi, stvarno! Pa ti si Harry! Imaš i naočale i štapić. Oprosti, nisam odmah skužila."

To je potrajalo nekih desetak dana. Kad je mama pomislila kako će njihova jadna šljiva ispred kuće ostati bez svih grana, došao je tata kući s posla i rekao:
"Vidi Sandro! Nabavio sam Supermana! Hoćemo ga pogledati popodne?"
"Daaaaa!"
Popodne je, idući s tatom pogledati film, ozbiljno izjavio:
"A, znaš li ti, tata, da i meni i Supermanu isto počinju imena? S kao Supermen i S kao Sandro!"
"Vidiš, stvarno! Dobro si to primijetio, sine."

Kasnije te večeri, mama je pronašla svojeg sina kako prekapa po njezinom ormaru.
"Što tražiš?"
"Onaj crveni stolnjak. Znaš onaj sa zvjezdicama kojeg si stavila na stol za Božić?"
"Pa, što će ti stolnjak?"
"Za plašt. Sad sam Superman! On je jači od Harry Pottera."
"Dobro, ali ne možeš uzeti stolnjak sine, ionako je predug. Naći ćemo nešto drugo."
"Može, samo bez šara, jer Supermanov nema šare, znaš!"
"Ok, bez šara."

Poslije je mama našla Sandra kako kopa po svojoj ladici s donjim rubljem.
"A, što sada tražiš?"
"One crvene gaćice s Mikijem, kad već nemam samo skroz crvene." - rekao je Sandro ozbiljno, i ne pogledavši mamu.

Mama je uzdahnula. Jedno je bilo hodati ulicom do vrtića, s naočalama bez okvira i grančicom u ruci, a nešto sasvim drugo hodati s crvenim gaćicama navučenim preko hlača! I kako sad drugima objasniti Mikija na Supermanovim gaćicama i božićni stolnjak, jer koliko god je tražila, bolju zamjenu za plašt nije našla.
Znala je mama da će biti jako teško odgovoriti Sandra od toga... "Zašto to nije dobra ideja? To je super ideja! Kad to može Superman, onda mogu i ja - S kao Sandro!", već je čula odgovor svojeg sina.

- Nema mi druge... Samo se nadam da nisu prodali sve Supermanove kostime od maškara... - pomislila je mama i krenula put dječjeg odjela u velikom trgovačkom centru.