U sumrak vrućeg, ljetnog dana, Marija zamoli mamu da ju pusti s prijateljicom Petrom na vožnju biciklom.

- Kuda ćete se voziti? – upita mama.
- Idemo do Bunara osvježiti se hladnom izvorskom vodom. – reče Marija.
- Može, ali oprezno vozi, Marija. To je stari seoski put po kojemu ima mnogo velikih stijena. – upozori mama.
- Bit ću pažljiva, mama. – reče Marija i veselo čavrljajući s Petrom, odveze se kroz selo.
Tek što se mama vratila u kuću i pošla mijesiti kolač, uđe Petra blijedog lica i reče: "Marija je pala s bicikla i ruka joj je malo otečena."
Mama potrči niz stepenice i ugleda Mariju koju je vodila susjeda. Čvrsto ju zagrli, počisti joj travu iz kose.
- Idemo doktoru. Mislim da je kost slomljena. Marija što se dogodilo na putu? – upita mama.
– Napao me vuk i ugrizao za ruku. – kroz suze reče Marija.
Mama upitno pogleda Petru koja reče: "Ja sam stala zavezati kosu jer mi je pala gumica i nisam vidjela kako je Marija pala, samo sam čula udarac bicikla o kamenje."

Snimak je pokazao da je Mariji pukla kost desne ruke i liječnici su joj stavili gips. Četiri tjedna, ni bicikl ni kupanje u moru nisu bili dozvoljeni. Kad je liječnik čuo da Marija misli da ju je napao vuk, reče roditeljima da je to vjerojatno posljedica udarca u glavu i šoka.

Ujutro je Marijin stariji brat otišao na stazu gdje je Marija pala, potražiti lampicu koja je ispala s bicikla. Brat je pronašao lampicu i u čudu je promatrao predmet koji se nalazio pored lampice. Uzeo ga je u ruku i potrčao kući. Kod kuće dade tajanstveni predmet tati i upita ga: "Tata, što je ovo?"
Otac je dugo promatrao predmet pa reče: "Ovo je životinjski zub, rekao bih vučji očnjak..."
Svi ukućani se u čudu pogledaše. Tajna vučjeg zuba nikada nije otkrivena. Zub brat pretvori u cool privjesak koji mu je najesen donio veliku popularnost među vršnjacima u razredu. Marija je od susjeda i rodbine dobila puno slatkiša i želja za brz oporavak, a na gipsu je svaki dan bio potpis više.

A vuk? Što je bilo s njim? Znamo samo da je ostao bez jednog zuba, i izgleda da više od toga nikada nećemo saznati.