Jednom, prije mnogo vremena, živio jedan kralj i imao kćer. Mnogi su je prosili za ženu, ali ona nije htjela nijednog, jer joj se nitko nije svidio. Najzad se dosjeti da sama sebi načini muža. Uzela je tri kilograma badema, tri kilograma šećera i tri kiograma mrvica, usitnila je bademe, sve to izmješala i od smjese oblikovala čovjeka. Molila je nebesa da njezin slatki čovjek oživi i najzad, nakon nekog vremena, on je stvarno i oživio. Nazvala ga je Šećerko Šećerković.  Bio je jako lijep i ime mu se pročulo po cijelom svijetu. Za njega je čula kraljica iz jednog jako udaljenog kraljevstva pa je zaželjela imati Šećerka. Načinila je zlatnu galiju sa zlatnim veslima i uputila se onamo gdje je bio Šećerko. Čim je stigla, rekla je mornarima:
- Onoga, što se od cijela svijeta izdvaja ljepotom i sjajem, ugrabite i dovedite k meni na galiju.
Kad je svijet saznao da je stigla zlatna galija, svi je pođoše vidjeti. Pošao je i Šećerko.  Kad ga mornari opaziše, namah ga prepoznaše i smjesta ga ugrabiše - pa ravno s njim na galiju. Čekala je navečer princeza da dođe njezin Šećerko, čekala, ali - uzalud. Pitala je ovdje, pitala ondje, i saznala kako ga je jedna kraljica ugrabila i pobjegla.  Što će sad?  Otišla je  i načinila tri para željeznih cipela pa je pošla na put ne bi pronašla Šećerka. Išla je od jednog mjesta do drugog, i udaljila se jako od ovog svijeta, pa se tako našla kod mjesečeve majke.
- Dobar dan, majčice!
- Dobar dan, djevojčice. Kako si mi ti, djevojčice, stigla ovamo?
- Eh, nevolja me dovela. Da nisi možda negdje vidjela mojeg Šećerka, mojeg Šećerkovića?
- Koga, kćeri? To ime prvi put čujem. Ali, sjedni dok se navečer ne vrati moj sin, on putuje po cijelom svijetu, možda ga je negdje vidio.
Kad je navečer stigao Mjesec, djevojka mu reče:
- Dijete moje, ova te djevojka moli da joj kažeš, jesi li negdje vidio njezinog Šećerka, njezinog Šećerkovića?
- Koga? Ne, nisam ga vidio. Prvi put čujem to ime. Nego, pođi do Sunca. Možda ga je ono negdje vidjelo, zato što se još više kreće po svijetu.
Prespava djevojka tu večer kod njih, a ujutro joj dadoše jedan badem s riječima:
- Razbij ga ako se budeš našla u nevolji!
Uzme princeza badem i ode. Od jednog mjesta do drugog, istrošila je jedan par cipela dok nije stigla do sunčeve majke.
- Dobar dan, majčice.
- Dobar dan, djevojčice. Otkud ti ovdje?
- Eh, nevolja me dovela. Da nisi možda negdje vidjela mojeg Šećerka, mojeg Šećerkovića?
- Koga, kćeri moja? Nisam ga vidjela. Ali, sjedni dok se navečer ne vrati moj sin, on putuje po cijelom svijetu, možda ga je negdje vidio.
Kad je navečer došlo Sunce, klekne pred njega princeza i reče:
- O, Sunce, svjetski putniče, jesi li možda vidio mojeg Šećerka, mojeg Šećerkovića?
- Koga? Ne, nisam ga vidio. Ali, možeš otići do zvijezda, njih ima mnogo. Možda su ga one vidjele.
Prespavala je princeza tu večer kod njih, a ujutro joj dadoše jedan orah s riječima:
- Razbij ga ako se budeš našla u nevolji!
Zatim joj pokazaše put, a ona se pozdravi s njima i ode. Od jednog mjesta do drugog, istrošila je i drugi par cipela dok nije stigla kod majke sviju zvijezda.
- Dobar dan, majčice.
- Dobar dan, djevojcčice. Otkud ti ovdje?
- Eh, nevolja me dovela. Da nisi možda negdje vidjela mojeg Šećerka, mojeg Šećerkovića?
- Koga, kćeri? Ne, nisam ga vidjela. Ali sjedni dok se navečer ne vrate moja djeca, možda ga je netko od njih vidio.
Dođu navečer njezina djeca i ona ih upita:
- Jeste li možda vidjeli Šećerka Šećerkovića?
- Ne, nismo ga vidjeli - odgovoriše zvijezde. Tada su umiješa jedna majušna zvijezda i reče:
- Ja sam ga vidjela!
- Gdje si ga vidjela?
- U onim tamo bijelim dvorima! Tamo ga drži kraljica i pazi da netko ne dođe i da joj ga ne uzme.
Prespavala je djevojka tu večer kod njih. Ujutro joj pokažu put pa joj dadoše jedan lješnjak s riječima:
- Razbij ga ako se budeš našla u nevolji!
Od jednog mjesta do drugog i stiže princeza tamo gdje je bio Šećerko. Uđe u dvorac kao prosjakinja, vidje Šećerka, ali ne reče ni riječi. U dvorcu je bilo mnogo gusaka. Ode ona do sluškinja i reče im:
- Mogu li se smjestiti tamo kod gusaka?
Sluškinje odu do kraljice i kažu joj:
- Gospođo kraljice, eno vani neke prosjakinje koja pita može li se smjestiti tamo kod gusaka. Što da učinimo?
- Pustite je - reče kraljica.
I pustiše je. Prespava ona tamo tu večer. Ujutro, čim se probudila, razbila je badem i pojavilo se zlatno vreteno sa zlatnim stalkom, a vezlo je zlatni konac. Ugledaše ovo sluškinje pa potrčaše kraljici da joj to kažu. Kad je kraljica to čula, rekla je:
- Zašto joj ne kažete da zlatno vreteno da nama? Što će to njoj?
Odu sluškinje i kažu djevojci:
- Veli gospođa kraljica, zašto to zlatno vreteno sa zlatnim postoljem ne bi dala nama? Što ćeš ti s tim?
- Dati ću vam ga, ali mi morate dati Šećerka na jednu noć.
Odu sluškinje i reknu to kraljici.
- Pa zašto joj ga ne bismo dali? - reče kraljica. - Ništa mu neće biti!
Navečer, odmah poslije večere, dade kraljica Šećerku nekakvo piće, a u tom je piću bilo nešto što ga je uspavalo. Tek što ga je popio, on zaspi, a sluškinje ga odnesu na rukama kod prosjakinje i uzmu zlatno vreteno i stalak. Kad sluškinje odoše, počne princeza govoriti Šećerku:
- Zašto se ne probudiš? Pa zar te nisam ja načinila? Ja, koja sam usitnila badem, pomiješala ga sa šećerom i mrvicama? Ja, koja sam istrošila tri para željeznih cipela da bih te pronašla, a ti mi sada ne kažeš ni riječi? Zar ti nije mene žao?
Cijelu je noć tako princeza govorila, ali Šećerko se nije budio! Ujutro dođoše sluškinje, uzeše Šećerka, kraljica mu dade neko drugo piće i on se probudi. Kad su sluškinje otišle, razbije princeza orah i odmah se pojavi zlatna koka sa zlatnim pilićima. Vidješe sluškinje zlatnu koku sa zlatnim pilićima i otrčaše kraljici da joj to kažu:
- Trčite odmah - rece kraljica - i kažite joj da to dade nama. Što bi ona s tim! A ako zatraži da joj damo Šećerka, dobiti će ga. Ništa mu neće biti! 
Dođu sluškinje i kažu djevojci:
- Daj nam zlatnu koku sa zlatnim pilićima. Što ćeš ti s tim?
- Dajte mi Šećerka na još jednu noć.
- Dati ćemo ti ga - rekoše sluškinje.
Kraljica ponovo dade nešto Šećerku da ga uspava, a čim je zaspao, uzmu ga sluškinje na ruke i odnesu do prosjakinje. Uzele su zlatnu koku sa zlatnim pilićima i otišle. Čim su otišle, počne princeza ponovo govoriti sve kao i prošle noći, ali se Šećerko nije budio! A ujutro ponovo dođu sluškinje, uzmu Šećerka i odu. Djevojka tada razbije lješnjak i pojave se strukovi karanfila sa zlatnim cvjetovima. Čim sluškinje spaziše zlatne strukove sa zlatnim cvjetovima, otrče kraljici da joj to kažu:
- Idite, recite joj da to da nama, što bi ona s tim? A ako ponovo bude htjela Šećerka, dobiti će ga - reče kraljica.
Odu sluškinje i prenesu djevojci kraljičine riječi. Ali nedaleko od mjesta gdje je boravila djevojka, živio je jedan krojač koji je šio noću i čuo sve riječi koje je princeza govorila. Sretne on tako Šećerka i kaže mu:
- Smijem li te, kralju moj, nešto pitati?
- Pitaj! - reče Šećerko.
- Gdje ti noću spavaš?
- A zašto me to pitaš? Kod kuće. Gdje bih spavao?
- Gospodaru Šećerko, već dvije noći ne mogu oka sklopiti od one prosjakinje što živi tamo kod gusaka. Cijelu noć sjedi i govori: "Šećerko, zašto se ne budiš? Tri sam para željeznih cipela istrošila da bih te pronašla, a ti mi sada ne kažeš ni riječi?" Šećerko je sve shvatio, ali ne reče ništa. Ode i osedla svog konja i preko njega prebaci s obje strane vreće sa zlatnim dukatima. Navečer mu kraljica ponovo ponudi piće, ali ga on nije popio, već se pravio kao da je zaspao. Sluškinje su ga uzele i odnijele prosjakinji, a kraljici ponijele zlatne strukove karanfila sa zlatnim cvjetovima. Čim su sluškinje otišle, a princeza se pocela jadati, ustao se Šećerko, zagrlio je i u trenu uzjahaše na konja i krenuše na put. Dođu ujutro sluškinje uzeti Šećerka, ali ga nije bilo nigdje! Otrčale su plačući kraljici. Počne tada i kraljica kukati, a onda reče:
- Načiniti ću i ja sama jednog čovjeka!
Istog trenutka dade sluškinjama da razbijaju bademei pomješaju ih sa šećerom i mrvicama. Od te je smjese kraljica napravila čovjeka, ali on nije oživio već se pokvario pa su ga morali baciti. A princeza i Šećerko su stigli u svoje kraljevstvo i živjeli su dugo i sretno.