PRIČE ZA DJECU
POŠTAR ZEC (Ognjen Livada)
Zaposlio se Zec kao poštar. Nakon početnog uhodavanja, razgledavanja, upoznavanja, dobio je prvi zadatak; odnijeti pismo Ivi Jelenu.
- Znaš li gdje Jelen Ivo živi? - upita ga šef Jazavac.
Zeko se družio sa životinjama svoje visine i nije znao gdje živi Ivo Jelen. Mislio je kako poštari moraju znati svaku životinju u šumi, i bilo mu je neugodno priznati kako on to ne zna.
- Znam, znam... - muljao je Zeko - ali sam zaboravio.
Šef mu objasni kako nije problem ako ne zna, već će naučiti, i reče mu gdje da ide.
Zeko je poznavao šumu kao svoje uši. Uši su mu uvijek bile iznad glave i svakog trenutka znao je gdje se nalaze. Tako je bilo i sa šumom. Uvijek je bila iznad njega i znao je gdje se nalazi. Kada se približio mjestu koje mu je šef objasnio, naiđe na Vjevericu i upita je dalje za put; "Gdje je Ivo?", a ova mu pokaže na obližnji potok. Doskakutao Zec do potoka i vidje lijepu životinju kako oprezno pije vodu.
- Jeste li vi Ivo? - upita.
- Jesam - odgovori ponosno biće.
- Onda je ovo pismo za vas! - kaže Zec, i samo što ga je ostavio, pojuri nazad.
- Čekaj zeko! - zaustavi ga čvrsti glas - Mislim da si pogriješio.
Zec stane kao ukopan, okrene se i zbunjeno pogleda rogatog sugovornika.
- Znaš li ti razliku između jelena i srndaća? - upita ga Ivo.
- Da. - brzo odgovori Zec.
- Koja je razlika? - zatraži Ivo odgovor.
- Pa, ovaj… hm… - nesigurno će Zeko - jelen ima rogove.
- A srndać?
- Pa, ovaj, on je, mislim, on isto ima rogove.
U taj tren iz šume izađe Jelen.
- Ivo, imenjače, evo pisma za tebe! - rekne Ivo Srndać.
- Nije sramota ne znati. Sramota je ako sebi ne želiš priznati da ne znaš. I Zeko… - nježno nastavi Srndać - ako nešto ne znaš, slobodno pitaj.
Ne isplati mi se, pomisli Zec u sebi, više neću muljati niti sebe niti druge. Kada se namjerio vratiti u poštu, shvati da više ne zna kojim putem krenuti. Po prvi puta se izgubio u šumi.
- Oprostite - obrati se Jelenu i Srndaću - malo mi se pomutila pamet od ovog nesporazuma. Možete li mi reći u kojem smjeru je pošta?
Jelen i Srndać se u isto vrijeme nasmiješe i pokažu rogovima u smjeru juga. Zec se zahvali i odskakuta velikim skokovima nazad na posao.
Iz priča: Šuma Bijele Košute