Crvena lijeva papučica od čupave tkanine sneno protare svoj nos o desnu i reče:
- Danas smo kasno išle spavati. Zašto Ivančica tako dugo gleda televizijski program?
- Ne znam samo kako joj mama dopušta - prihvati desna.
- Smrzla sam se na njenim nogama, a to znači da je i njoj bilo hladno. Osim toga, nisam razumjela film koji se prikazivao.
- Samo bum-bum, kauboji, konji, Indijanci. A ja tako volim mir i san - izjasni se lijeva pa nastavi:
- Volim da me Ivančica stavi pod postelju, uz tebe, pa da tako priljubljene jedna uz drugu sanjamo.
- O čemu?
- Da sanjamo kako sanjamo.
- Što: sanjamo? - desna će zijevajući.
- Da sanjamo.
- Točno. Sada shvaćam. To je pravi život za pospane papučice. Laku noć, mila lijeva.
- Laku noć, mila desna.
- Znaš, još sam ti htjela reći ovo: neki je dječak pričao Ivančici da je papučom razbio prozor.
- O, ne govori mi takve strašne stvari prije spavanja. Uzrujat ću se. Stisni se uza me. Laku noć!
- Laku noć.