Dobra majka često sumnja u sebe.
Ponekad misli da bi trebala biti puno bolja.
Krivi sebe za trenutke kraćih živaca i za žurbu, jer po njoj, ipak bi trebala biti malo strpljivija.
Oprašta većinu grešaka svojem djetetu, ali teško sebi oprašta svoje greške pri njegovom odgoju.
Osjeća grižnju savijesti dok ostavlja dijete, a mora ići raditi.
Nikada nije sto posto sigurna radi li dobro to što radi, pa provjerava kako druge majke to rade.
Dobra majka nikada neće ići jesti prije svojeg djeteta, ma koliko gladna bila.
Dobra majka će lagati da je sita do nosa, ako posljednji komad mesa želi njezino dijete.
Ako si priušti malo skuplji komad odjeće, to je ipak malo peče, pa kupi i djetetu nešto lijepo.
Uvijek misli da možda djetetu daje premalo vitamina, sebe krivi za djetetove grčeve, za njegovu bljedoću ili podočnjake.
Ne može se osjećati smireno i zadovoljno dok njezino dijete plače.
Ali, ne može se ni osjećati jako tužnom dok se njezino dijete smije od sreće.

E, kada bi se ta ljubav mogla nekako sintetizirati u, recimo, nekakve tablete... Ili nekakvo cjepivo...
Kakav bi svijet to bio!