Divno je slušati dječji smijeh, koji poput veselog zvonca krasi dan.
Divno je imati dijete koje se zna iskreno smijati bajkama, veselim pjesmicama ukrašenim njezinim imenom, psiću koji razigrano trči kao muha bez glave, čisto onako, od sreće što je slobodan da trči.
Divno je imati dijete koje se veseli kad se neka dobra teta nagne nad njom i kaže joj: "Imaš jako lijepe rukavice. Baš su ti krasne sa tim srcima gore."
Ili kad joj netko kaže: "Baš lijepo od tebe što si izvela mamu malo u šetnju."
Divno je imati dijete koje rastužuje tuđa suza, a veseli tuđi osmijeh.
Koje ne traži ništa, jer dok ima one koje voli oko sebe, misli da ima sve. Samo traži pogled, ruku koja pomiluje po licu i tihi šapat koji je smiri kada nešto boli.
Divno je imati dijete koje te svaki dan podsjeća da je njezin zvonki smijeh najveći blagoslov kojeg imaš u životu, jer dok se ona smije, sve na ovom svijetu je u redu, što se tebe tiče.
Dok se ona smije, sve se da izdržati.