O GALEBU JONATHANU LIVINGSTONU
"Većina galebova ne haje da nauči više doli osnove letenja - kako da stigne od obale do hrane i natrag. Jer većinu galebova ne zanima let, već jelo. A ovog galeba nije zanimalo jelo, već let. Galeb Jonathan Livingston najviše je volio letjeti.
- Slušaj, Jonathane, - reče mu otac prilično nježno - ako već želiš učiti, proučavaj hranu i način kako možeš doći do nje. Nemam ništa protiv tvojih majstorija u zraku, ali znaš i sam da te to neće prehraniti. Ne zaboravi da letimo zato da bismo se prehranili.
Jonathan je poslušno kimnuo. Nekoliko sljedećih dana nastojao se vladati kao ostali galebovi; zaista se trudio, borio se i kričao s jatom oko gatova i ribarskih brodica i zaranjao za ostacima ribe i hrane. Ali to mu nekako nije uspjevalo.
- Sve je to besmisleno - mislio je, namjerno ispuštajući teško izborenu srdelu gladnom i ostarjelom galebu što ga je slijedio - sve ovo vrijeme mogao sam vježbati letenje. Toliko toga treba još naučiti!
Nedugo zatim Jonathan se ponovo povuče u osamu. Učio je daleko na pučini, gladan i sretan."
Richard Bach - Galeb Jonathan Livingston
Ovo je posvećeno pravom galebu Jonathanu Livingstonu koji živi u svima nama. Neka galeb Jonathan u nama ne živi skučen zbog našeg straha od nepripadanja. Neka slobodno raširi svoja krila i krene uporno probijati vlastite granice šireći svoj prostor duha, jer svatko od nas je ovdje s posebnim zadatkom. Zadatkom iz ljubavi.
Sve što se radi iz ljubavi ne može biti loše, ma što drugi govorili i mislili o tome. To samo iz njih govori strah od osude okoline ako slijede svoju bit i svoje snove, i time se malo odvajaju od općeprihvatljivih prešutnih granica.
Galeb Jonathan Livingston nije bio običan galeb, ali sebe nije smatrao neobičnim. On je jednostavno slijedio ono za što je mislio da je stvoren. Kako se nije uklapao, prognali su ga. Ali, Jonathan nije ostao sam na svijetu. Naprotiv. Zahvaljujući tome što se nije dao sputati u potrazi za većim smislom, našao je učitelje, a kasnije i učenike, koji su i sami osjetili zov za nečim većim i dubljim, pa su ga potražili da ih tome uči.
Galeb Jonathan Livingston je život proveo u slobodi i bogatstvu, dok su drugi koji su ga prognali učili letjeti samo da bi se nahranili.
Ne krešite svom Jonathanu krila. Jedino s raširenim krilima, Jonathan u vama može pronaći smisao i osjećati se slobodnim.
- Slušaj, Jonathane, - reče mu otac prilično nježno - ako već želiš učiti, proučavaj hranu i način kako možeš doći do nje. Nemam ništa protiv tvojih majstorija u zraku, ali znaš i sam da te to neće prehraniti. Ne zaboravi da letimo zato da bismo se prehranili.
Jonathan je poslušno kimnuo. Nekoliko sljedećih dana nastojao se vladati kao ostali galebovi; zaista se trudio, borio se i kričao s jatom oko gatova i ribarskih brodica i zaranjao za ostacima ribe i hrane. Ali to mu nekako nije uspjevalo.
- Sve je to besmisleno - mislio je, namjerno ispuštajući teško izborenu srdelu gladnom i ostarjelom galebu što ga je slijedio - sve ovo vrijeme mogao sam vježbati letenje. Toliko toga treba još naučiti!
Nedugo zatim Jonathan se ponovo povuče u osamu. Učio je daleko na pučini, gladan i sretan."
Richard Bach - Galeb Jonathan Livingston
Ovo je posvećeno pravom galebu Jonathanu Livingstonu koji živi u svima nama. Neka galeb Jonathan u nama ne živi skučen zbog našeg straha od nepripadanja. Neka slobodno raširi svoja krila i krene uporno probijati vlastite granice šireći svoj prostor duha, jer svatko od nas je ovdje s posebnim zadatkom. Zadatkom iz ljubavi.
Sve što se radi iz ljubavi ne može biti loše, ma što drugi govorili i mislili o tome. To samo iz njih govori strah od osude okoline ako slijede svoju bit i svoje snove, i time se malo odvajaju od općeprihvatljivih prešutnih granica.
Galeb Jonathan Livingston nije bio običan galeb, ali sebe nije smatrao neobičnim. On je jednostavno slijedio ono za što je mislio da je stvoren. Kako se nije uklapao, prognali su ga. Ali, Jonathan nije ostao sam na svijetu. Naprotiv. Zahvaljujući tome što se nije dao sputati u potrazi za većim smislom, našao je učitelje, a kasnije i učenike, koji su i sami osjetili zov za nečim većim i dubljim, pa su ga potražili da ih tome uči.
Galeb Jonathan Livingston je život proveo u slobodi i bogatstvu, dok su drugi koji su ga prognali učili letjeti samo da bi se nahranili.
Ne krešite svom Jonathanu krila. Jedino s raširenim krilima, Jonathan u vama može pronaći smisao i osjećati se slobodnim.
Vesna
