ZAISTA MOĆNI LJUDI
Zaista moćni ljudi nisu oni koji vješto znaju kako sebi dati puno i kako biti, bez obzira na sve, puni sebe.
Zaista moćni ljudi su oni koji znaju kako drugima dati puno.
Tako je jedna majka i domaćica veoma moćna žena kad ostavi prljavo posuđe i mokro rublje, isključi štednjak na kojem se krčka juha, jer je njezinoj prijateljici loše. Ostavit će sve jer ne može podnijeti pomisao da je prijateljica toliko tužna da ne vidi nikakvu nadu. Kad je utješi, neće ništa tražiti zauzvrat, jer je svjesna da je već dobila puno. Dobila je osjećaj da je radi nje nekome život malo lakši, i učinila je ono što smatra da se pod prijateljstvom podrazumijeva. Zar to nije velika moć? Itekakva je to moć!
Jedan je djedica jako moćan jer je do zadnjeg trenutka bio uz svoju ženu. Nije ju htio ostaviti u bolnici. Tražio je da je dovezu kući kako bi bili zajedno, kao što su 60 godina proveli zajedno, i u dobru i u zlu. Oprostili su se u kući koju su sami izgradili, držeći se za ruke, uz obećanje za skori ponovni susret. Zar to nije moćan djed? Jako moćan. Ljubav ga je učinila takvim.
Moćan je tata jednog malog, jako živahnog Nine. Taj je tata u trgovačkom centru pristupio majci koja je vodila dijete s poteškoćama, i rekao: "Oprostite na mojoj slobodi, ali gledam vašu djevojčicu i ne mogu joj se dovoljno nadiviti. Do sada je zagrlila troje ljudi iz čista mira, samo zbog svoje potrebe da grli ljude. Kad bi svijet bio toliko pun ljubavi kao što je ima vaše dijete, bio bi to istinski raj na zemlji." Tada je za nagradu dobio suzu zahvalnicu i radosnicu od mame, i jedan snažan, iskren zagrljaj od djevojčice. Toliko snažan, toliko nevin i iskren da ga je grijao iduća tri dana, i pošteno ga zamislio nad sobom i svijetom.
Zar to nije moćno? Ne znam što bi kao pojam moći moglo biti snažnije od tog trenutka iskrenog davanja s obje strane.
Iskreno moćni ljudi, koji imaju potrebu dati sebe drugima, uopće nisu svjesni svoje moći. Ponekad se pročuje za dobrotu nekoga tko je puno dao nekome, bilo materijalno, bilo na neki drugi način, i onda takvog nekog novinar zamoli za intervju.
Da, takav je svijet postao danas. Istinska dobrota je toliko neobična da ju se mora prikazati kao nešto posebno i rijetko viđeno čak i na televiziji.
Istinski moćan čovjek najčešće odgovara otprilike ovako:
"Ne, hvala. Ne želim da me intervjuirate jer nisam učinio ništa posebno. Ako vam to dozvolim, izgledat će kao da sam to učinio za 2 minute televizijskog nastupa u kojem sebe reklamiram. A ja zaista nisam učinio ništa spektakularno. Dao sam, jer ne bih mogao živjeti sa sobom da nisam."
Zar to nije moć? Nema veće moći, ni moćnika od takvih ljudi.
U stanju su pomicati planine, rušiti granice, svladavati prepreke, prevladati vlastiti strah i tugu tješeći druge. U stanju su svijet oko sebe učiniti divnim mjestom za život.
A najmoćnije u njima je to, što je biti takav za njih nešto najnormalnije na svijetu.
Poznajem par takvih izuzetno moćnih ljudi. Da je više takvih moćnika, kakav bi to svijet bio!
Zaista moćni ljudi su oni koji znaju kako drugima dati puno.
Tako je jedna majka i domaćica veoma moćna žena kad ostavi prljavo posuđe i mokro rublje, isključi štednjak na kojem se krčka juha, jer je njezinoj prijateljici loše. Ostavit će sve jer ne može podnijeti pomisao da je prijateljica toliko tužna da ne vidi nikakvu nadu. Kad je utješi, neće ništa tražiti zauzvrat, jer je svjesna da je već dobila puno. Dobila je osjećaj da je radi nje nekome život malo lakši, i učinila je ono što smatra da se pod prijateljstvom podrazumijeva. Zar to nije velika moć? Itekakva je to moć!
Jedan je djedica jako moćan jer je do zadnjeg trenutka bio uz svoju ženu. Nije ju htio ostaviti u bolnici. Tražio je da je dovezu kući kako bi bili zajedno, kao što su 60 godina proveli zajedno, i u dobru i u zlu. Oprostili su se u kući koju su sami izgradili, držeći se za ruke, uz obećanje za skori ponovni susret. Zar to nije moćan djed? Jako moćan. Ljubav ga je učinila takvim.
Moćan je tata jednog malog, jako živahnog Nine. Taj je tata u trgovačkom centru pristupio majci koja je vodila dijete s poteškoćama, i rekao: "Oprostite na mojoj slobodi, ali gledam vašu djevojčicu i ne mogu joj se dovoljno nadiviti. Do sada je zagrlila troje ljudi iz čista mira, samo zbog svoje potrebe da grli ljude. Kad bi svijet bio toliko pun ljubavi kao što je ima vaše dijete, bio bi to istinski raj na zemlji." Tada je za nagradu dobio suzu zahvalnicu i radosnicu od mame, i jedan snažan, iskren zagrljaj od djevojčice. Toliko snažan, toliko nevin i iskren da ga je grijao iduća tri dana, i pošteno ga zamislio nad sobom i svijetom.
Zar to nije moćno? Ne znam što bi kao pojam moći moglo biti snažnije od tog trenutka iskrenog davanja s obje strane.
Iskreno moćni ljudi, koji imaju potrebu dati sebe drugima, uopće nisu svjesni svoje moći. Ponekad se pročuje za dobrotu nekoga tko je puno dao nekome, bilo materijalno, bilo na neki drugi način, i onda takvog nekog novinar zamoli za intervju.
Da, takav je svijet postao danas. Istinska dobrota je toliko neobična da ju se mora prikazati kao nešto posebno i rijetko viđeno čak i na televiziji.
Istinski moćan čovjek najčešće odgovara otprilike ovako:
"Ne, hvala. Ne želim da me intervjuirate jer nisam učinio ništa posebno. Ako vam to dozvolim, izgledat će kao da sam to učinio za 2 minute televizijskog nastupa u kojem sebe reklamiram. A ja zaista nisam učinio ništa spektakularno. Dao sam, jer ne bih mogao živjeti sa sobom da nisam."
Zar to nije moć? Nema veće moći, ni moćnika od takvih ljudi.
U stanju su pomicati planine, rušiti granice, svladavati prepreke, prevladati vlastiti strah i tugu tješeći druge. U stanju su svijet oko sebe učiniti divnim mjestom za život.
A najmoćnije u njima je to, što je biti takav za njih nešto najnormalnije na svijetu.
Poznajem par takvih izuzetno moćnih ljudi. Da je više takvih moćnika, kakav bi to svijet bio!
Vesna
