Otkud ta česta razočaranost u ljude?

Zato što od onih koje volimo i sa kojima se osjećamo bliskima, često očekujemo više nego što nam oni mogu od sebe dati.

Zato se ponekad najbolje osjećamo kraj male djece.
Kraj tog bespomoćnog, divnog, malog stvorenja, od kojeg ne očekujemo ništa. Naprotiv, jedino kraj njega imamo instinktivnu potrebu dati mu cijelog sebe, bez ikakvog očekivanja.

Dovoljna je nagrada gledati ga kako od naše ljubavi raste.