Topla ljetna večer. U atriju Staroga grada čuju se nježni zvuci gitare i tiho čavrljanje uzvanika i pjesnika. Blaga mjesečina tone u prigušenom svjetlu reflektora i zajedno daju dodatnu notu tajanstvenosti svakom sudioniku, svakoj pjesmi, cijelom prostoru. "Srebrna cesta" Gustava Krkleca uvela nas je u prekrasnu književnu večer i ljepotom stiha vodila nas kroz program.

Po prvi puta, okružen piscima, pjesnicima, glazbenicima, u prvom redu, kao moj najvažniji gost, sjedio je moj sin i upijao poeziju na svoj dječački način, čas osmijehom, čas ozbiljnim pogledom, pa laganim meškoljenjem ili pak strogom mirnoćom, ovisno o autoru, o temi i samom razumijevanju iste. Kćerkica je, iako zaokupljena igrom, povremeno navratila s tatom i, makar u prolazu, uspjela upiti barem djelić ove večernje čarolije.

Prisjetih se kako sam upravo u sinovim godinama počela stvarati svoje prve stihove, koliko me obuzimao svaki stih Dobriše Cesarića i kako sam s veseljem prevrtala riječi u svojoj glavi slažući svoje prve rime. Prisjetih se koliki ponos sam osjećala čitajući iste svojoj obitelji i prijateljima. Moje kolege po peru povukli su paralelu moje malene pratnje s vremenom kada sam ja, u svojim počecima, kao malo starija djevojčica dolazila na nastupe u pratnji svoje majke.

Ne znam čime će moja djeca biti očarana i ne očekujem da će ih privući isti afiniteti, ali ću ustrajati na tome da im otkrijem sve ljepote misli i riječi i približim im njihovu moć.
Na kraju večeri, svi zajedno smo obojali duše bojama sreće, svakojake nam misli bojama sna i krenuli smo, obogaćeni, putem Srebrne ceste. Svakog je od nas svojim putem odvela.

Izađite... i uživajte u ljetnim večerima punim ljepote uz moju noviju pjesmu za koju je, ovoga puta, upravo moj sin bio glavna inspiracija.

OBOJI  MI  DUŠU

Oboji mi dušu
svojim zlaćanim osmijehom.
Pokaži mi svemir
svojim tamnim očima.
Otkrij mi dobrotu
svojim bistrim pogledom
i tajnu
gdje sreća počiva.

Oboji aureolu moga bića
najljepšim bojama svojih riječi
i pusti me zadivljenu
tonut u njima
prije nego pođem leći.

U šareno oboji mi snove,
zagrljeni da ih možemo sniti.
Najbolji si dio mene
u ovom svijetu tamnih boja.
Oboji mi dušu,
da bih i ja mogla poput tebe biti.