Nastade jednom jedna "Bajka" u koju su dolazila djeca svakojaka. I ona mala što su tek na noge stala i ona malo veća koja su već dobrano trčati znala. Dane su provodili u igri i veselju, dobre vile bi im ispunile svaku želju. Tako su iz dana u dan s njima smišljale igrice nove, plesale su, pjevale su, radile sve što djeca vole. Za rođendan svakom djetetu priredile bi zabavu pravu, a slavljenik bi na dan postao kralj i stavile bi mu krunu na glavu. Osim igre i zabave, još su puno toga s djecom radile. Učile su ih slova, brojeve, oblike, kako iskoristiti otpad, kako posaditi biljke. Svakodnevno bi ih vodile na igru u travu, da svatko od te dječice razbistri svoju glavu. Kroz Široke ledine često čula bi se krika. Na zidovima visjele bi slike malih umjetnika. Ali za sve to, naravno, treba puno snage, pa bi zdravom hranom nahranile trbuščiće prazne. "Jedi povrće i voće, meso i jaja i moći ćeš pobijediti i najstrašnijeg zmaja. Jedi više puta dnevno, pa nećeš gladan biti, ali ne zaboravi i dosta vode piti." Umorni od igre na odmor bi tada pošli, a potom bi uz priče i novu igru čekali dok roditelji ne bi došli.
Tako iz dana u dan, nekoliko ljeta, djeca su živjela svoju bajku usred šarenoga svijeta.

Ali jednog dana, okupile se vile, kako bi nešto važno najstarijima poručile.
"Vaše ruke sve su čvršće, ne trebaju vam naše da ih drže. Vaše noge sve su brže, sada vrlo lako trče. Mnogo ste već toga naučili, al još puno učiti treba, nek vam znanje raširi krila, nek vas digne sve do neba. Otkrivajte nove stvari, nek vas svuda prati sreća, ali nikako ne zaboravite da ste još uvijek samo djeca. Životi vam i dalje mogu biti poput bajke, znajte da su uvijek uz vas vaši očevi i vaše majke. Otvorite oči, ali slušajte i srce, ispunite ljubavlju svoje mjesto pod  Suncem. Usudite se biti svoji, drugačiji kad zatreba, jer vi ste sjajne zvijezde ovog našeg neba."

Nato su svi zadovoljni, ozarenih lica, zaplesali, zapjevali, sve uz cvrkut ptica. Pozdravile vile svoje najstarije mališane, dobre želje neka ih prate na sve strane. Podariše im i mala nevidljiva krila, da ih dignu kad ih bude snaga napustila. Poslaše ih nasmiješene s roditeljima na daljnji put, oni vrlo dobro znaju kako dalje i kud.

A sva druga djeca zaigraše s vilama u krugu, da pjesmom i plesom rastjeraju tugu. I njima će se smiješiti nacrtano Sunce, i oni će svojim pogledima osvojit svako srce. Jednog će dana nekome ispričati priču, simpatičnu, kratku, kako su, jednom davno, živjeli svoju prvu bajku.