ZA NOVE POBJEDE
Dođe vrijeme kada trebamo zatvoriti jedno poglavlje u svom životu kako bismo krenuli dalje.
Prvo zanimljivo razdoblje tijekom odrastanja, kojeg se svi rado sjećamo i uz koje nas vežu lijepe uspomene, odnosi se na dane koje smo proveli u vrtiću. Prva prijateljstva, prve simpatije, prvi rastanci... Naša prva druženja koja nas ne vežu samo uz obitelj i bliske joj članove. Sva ta dječica, njihovi roditelji, drage nam tete odgajateljice i svi drugi dragi ljudi koji su brinuli o nama u vrijeme našeg boravka u vrtiću, trajno nam ostanu urezani u sjećanju i dio su prvih stranica naše velike i debele knjige uspomena. Kao naš temelj za daljnju socijalizaciju i smjernica u našem odrastanju, vodili su nas u nove susrete, u neke nove igre i u nova druženja puna iznenađenja.
Ne znam kada su te godine proletjele, ali došlo je vrijeme da i moj sin zatvaranjem svojeg prvog poglavlja otvori drugo koje će ga spremnog voditi kroz nove avanture.
Nakon završne priredbe i zajedničkog druženja, ostalo je još par dana njegovog boravka u vrtiću. Iako je u vrtiću proveo tek nepune dvije godine, za razliku od mnogih drugih njegovih prijatelja iz grupe, stekao je brojna prijateljstva i poznanstva, naučio mnogo lijepih i korisnih stvari i ponajviše uživao u bezbrižnoj dječjoj igri sa svojim vršnjacima.
Svoju Potvrdnicu o završenom programu predškole, s ponosom i pun samopouzdanja, stavio je na policu, na vidljivo mjesto. U ormar je spremio već kupljenu školsku torbu. Razradio je plan igre za cijelo ljeto. Napravio je raspored svih, za nas, važnijih događaja tokom ljeta. U svoj ovoljetni plan uvrstio je i nabavku svojih prvih knjiga za školu i školskog pribora i zaključio da ćemo morati kupiti par bilježnica više, za njegovu mlađu sestricu, jer kako ona voli raditi sve što i njen braco radi, zasigurno će već poželjeti učiti i pisati.
Iako je u mislima već sav u školi, svoje prijatelje iz vrtića nikada neće zaboraviti. Štoviše, nekolicina će poći s njime u istu školu.
Ipak, stići će neka nova djeca, pričati će se neke nove priče, graditi će se nova prijateljstva, kule od pijeska, babilonska carstva. Bujati će mašta. Koliko ih prekrasnih trenutaka čeka, koliko izazova i veselja!
Upamti drago dijete,
škola nije muka!
Kroz nju će te voditi
prijateljska ruka.
Bila to ruka neke djevojčice
ili dječaka,
mamina ili tatina,
ruke djedova ili baka...
Nikada nećeš usamljeno biti,
imat ćeš se na koga osloniti.
Mi smo spremni za nove pobjede. Ali prije toga, svima nam želim dugo, toplo i bezbrižno ljeto.
Prvo zanimljivo razdoblje tijekom odrastanja, kojeg se svi rado sjećamo i uz koje nas vežu lijepe uspomene, odnosi se na dane koje smo proveli u vrtiću. Prva prijateljstva, prve simpatije, prvi rastanci... Naša prva druženja koja nas ne vežu samo uz obitelj i bliske joj članove. Sva ta dječica, njihovi roditelji, drage nam tete odgajateljice i svi drugi dragi ljudi koji su brinuli o nama u vrijeme našeg boravka u vrtiću, trajno nam ostanu urezani u sjećanju i dio su prvih stranica naše velike i debele knjige uspomena. Kao naš temelj za daljnju socijalizaciju i smjernica u našem odrastanju, vodili su nas u nove susrete, u neke nove igre i u nova druženja puna iznenađenja.
Ne znam kada su te godine proletjele, ali došlo je vrijeme da i moj sin zatvaranjem svojeg prvog poglavlja otvori drugo koje će ga spremnog voditi kroz nove avanture.
Nakon završne priredbe i zajedničkog druženja, ostalo je još par dana njegovog boravka u vrtiću. Iako je u vrtiću proveo tek nepune dvije godine, za razliku od mnogih drugih njegovih prijatelja iz grupe, stekao je brojna prijateljstva i poznanstva, naučio mnogo lijepih i korisnih stvari i ponajviše uživao u bezbrižnoj dječjoj igri sa svojim vršnjacima.
Svoju Potvrdnicu o završenom programu predškole, s ponosom i pun samopouzdanja, stavio je na policu, na vidljivo mjesto. U ormar je spremio već kupljenu školsku torbu. Razradio je plan igre za cijelo ljeto. Napravio je raspored svih, za nas, važnijih događaja tokom ljeta. U svoj ovoljetni plan uvrstio je i nabavku svojih prvih knjiga za školu i školskog pribora i zaključio da ćemo morati kupiti par bilježnica više, za njegovu mlađu sestricu, jer kako ona voli raditi sve što i njen braco radi, zasigurno će već poželjeti učiti i pisati.
Iako je u mislima već sav u školi, svoje prijatelje iz vrtića nikada neće zaboraviti. Štoviše, nekolicina će poći s njime u istu školu.
Ipak, stići će neka nova djeca, pričati će se neke nove priče, graditi će se nova prijateljstva, kule od pijeska, babilonska carstva. Bujati će mašta. Koliko ih prekrasnih trenutaka čeka, koliko izazova i veselja!
Upamti drago dijete,
škola nije muka!
Kroz nju će te voditi
prijateljska ruka.
Bila to ruka neke djevojčice
ili dječaka,
mamina ili tatina,
ruke djedova ili baka...
Nikada nećeš usamljeno biti,
imat ćeš se na koga osloniti.
Mi smo spremni za nove pobjede. Ali prije toga, svima nam želim dugo, toplo i bezbrižno ljeto.
Uživajte!
Jelena Sekovanić
