Sigurna sam da su se mnogi od vas našli zatrpani ukrasnim papirima, raznoraznim omotima, kutijama i sličnim otpadom nastalim nakon proteklih božićnih blagdana i novogodišnjih praznika. Kako sam velika zagovornica recikliranja i samim time razvrstavanja vrsta otpada, nastojim tu naviku prenijeti i na svoju obitelj.

Tako smo, nakon otvaranja svih dobivenih darova, skupili  sav ukrasni papir i pripadajuću ambalažu i odložili u za to namijenjenu kantu s plavim poklopcem. Kako su se tu našle još i kutije od rođendanskih poklona, kod nas se otpadnog papira, kartona i plastike poprilično nakupilo. Dodajmo još k tome i tetrapake, plastične posudice od raznih poslastica, kao i sve moguće omote, folije i vrećice u kojima su upakirani slatkiši.

Ali to nije jedina vrsta otpada koja se razvrstava u našem domu. Staklenu ambalažu skupljamo i odnosimo u obližnji, za to namijenjeni kontejner. Staru, potrganu odjeću i obuću darujemo udrugama na daljnju obradu i eko proizvodnju novih korisnih proizvoda od tekstila i kože. Plastične boce uredno odnosimo u našu trgovinu kao povratnu ambalažu, a za dobiveni novac kupimo pokoju grickalicu, sokić ili neko voće. Čepove od plastičnih boca skupljamo u manju vrećicu tako da  će nam biti pri ruci kad nam zatrebaju za realizaciju nekih zgodnih umjetničkih kreacija u vrtiću ili kasnije u školi. Isto vrijedi i za role od wc papira. Sigurna sam da i sami znate kako zgodni snjegovići mogu ispasti od tih istih rola. Kako imamo dosta igračaka u koje je potrebno umetnuti baterije, one stare odlažemo u spremnik za stare baterije u našoj trgovini.

K svemu navedenom pridodala bih još i biorazgradivi otpad iz našeg domaćinstva: otpatke od povrća i voća, ljuske jaja, ostatke čaja s vrećicom, kao i biljne ostatke iz vrta, koji sve do proljeća odlažemo u naš mali komposter na kraju vrta. Na proljeće iz toga dobijemo kompost pomoću kojeg  naša prabaka pripremi zemlju i gredice za nove nasade: domaću rajčicu, papriku, zelenu salatu, luk, mrkvu, tikvice, krastavce, a ostatak upotrijebi kod sadnje cvijeća. Ostatke mesa ne odlažemo u komposter kako ne bismo privukli razne poljske stanovnike s obližnjih neobrađenih njiva, ali su zato pridošle mace presretne kad dobiju kakav mesni obrok, umjesto da u mokroj travi gladne čekaju nekog, isto tako izgladnjelog, miša.

A stari kruh… pa njime ponekad nahranimo ptičice, a ostatak skupljamo za praščiće jednog našeg znanca koji se bavi njihovim uzgojem.

Primijetila sam da se takav pristup razvrstavanja otpada djeci čini vrlo zabavan, a ujedno ih uči brizi o okolišu i zdravlju, a nadodala bih i nesebičnom očuvanju prirodnih ljepota u kojima sada uživamo i za buduće naraštaje. Iako se možda nekima ovo čini nemogućom misijom, stvar je u navici i principu. Djeca nas u svemu kopiraju, pa na kraju ispadne da je nemoguća misija uspješna eko-misija.

Dok mi iz dana u dan učimo poneku vrijednu lekciju, očekujemo prve pahulje snijega, ne samo zbog igre i veselja, već i zbog dobrobiti za naš mali vrt. Ako kojim slučajem, zimus ne padne snijeg, mi ćemo svejedno napraviti snjegoviće, samo male, znate, od rola wc papira.