Svaku večer,
Kad već dobrano mrak zavlada,
Nad gradom se nadviju snovi
Puni čežnja, puni nada,
Pa nam iz uspavanih misli
Izvuku sve neostvarene želje,
I na tren ih učine stvarnima,
Da nas kratko razvesele.

Al' ponekad, nenadano,
U snove se i strah zavuče,
I sve brige i probleme
Za sobom povuče.
Nemirne nam snove tada
Svojim šapatom umiri i utiša,
Šaptačeva nježna
Uspavanka ili priča.

I opet smo svemogući
Plovimo kroz svoje snove,
Srca ih od sreće
U dugu pretvore.
A Šaptač se zadovoljno smiješi,
Svojom mekom rukom
Milujuć' nas po glavi
I šapuće tiho:
"Sanjaj, samo sanjaj,
Sve dok ti se san ne ostvari.
Tako iz dana u dan, iz noći u noć,
Sanjaj uvijek neke nove sne.
Samo onom tko se ne boji sanjat,
Snovi se i ostvare.
A jutrom kad te probudi Sunce,
Nasmiješeno kreni u novi dan.
Protrljaj oči, otvori srce
I ne zaboravi živjeti svoj san!"

Ove tople poruke Šaptača snova zabilježih za naše malene sanjare. Neka se ne boje težiti boljem. Neka slobodne duše i čistog srca ugrabe svaki komadić sreće na koji naiđu na svom životnom putu.  Sanjajući, neka budno promatraju svijet i žive ljubav. Neka se usude biti svoji na svoj originalan način. I svemir će im pomoći.

A mi ćemo im, kad zatreba, prišapnut da nije lako ostvariti snove, ali treba biti uporan. Tada će se i Sunce i Mjesec i sve sile ovoga svijeta ujediniti u tom veličanstvenom ostvarenju svima koji vjeruju, koji se bude da bi i otvorenih očiju mogli sanjati.