NAJLJEPŠI POKLONI NA SVIJETU
Skoro svaka obitelj ima barem jedan mjesec u godini u kojem dvoje ili čak više njenih članova slave rođendane. U mojoj obitelji takav je ispao upravo prosinac. Najveseliji, najluđi, najljepši mjesec u godini kojeg s nestrpljenjem očekuju i mali i veliki.
Tako su u tom mjesecu prepunom iznenađenja i darivanja rođene meni tri izuzetno važne osobe.
Kada sam imala samo dvije godine, rođen je moj braco i baš kao što mu samo ime govori, božji dar je za sve nas. Odrastajući, shvatila sam kako je lijepo imati nekog svog s kime možeš razmijeniti svoje tajne, iskustva, reći mu sve brige i probleme, zbijati razne šale na svoj račun i kroz neizmjernu igru i zezanciju stvoriti najoriginalniju knjigu uspomena zajedničkog odrastanja. Nas dvoje imali smo sretnu privilegiju što su nam se životni putevi i kao odraslim ljudima nastavili ispreplitati u istom smjeru.
Mislim da ne treba posebno spominjati da je brat bio prva osoba kojoj sam se povjerila kad sam srela ljubav svog života. Od trenutka kada shvatiš da si pronašao nekog tko te u potpunosti razumije, tko je tvoja srodna duša, svaki novi dan bude poklon s još malo više nježnosti, razumijevanja, poštovanja, ljubavi i sreće. Kako je i moj suprug rođen u predbožićno vrijeme, bio je najljepši dar kojeg su njegovi roditelji mogli poželjeti.
Pravu čaroliju tog prekrasnog događaja u blagdanskom ozračju doživjeli smo rođenjem našeg sina, koji je bio toliko nestrpljiv s nama dočekati Božić, pa je uranio kako bismo zajedno proslavili tu svečanost novog života. Rado se sjećam tog čarobnog božićnog jutra dočekanog u rodilištu, jer je sva sreća ovog svijeta tada spavala i na mojim rukama.
S godinama je sve više rasla i pretvarala naše živote u malu riznicu prepunu dragocjenih trenutaka, nezaboravnih događaja i neprocjenjivih osjećaja prožetih ljubavlju, mirom i radošću.
Kada sam donijela na svijet svoju kćerkicu, moj sin je bio toliko oduševljen da je njeno rođenje za njega bilo poseban poklon, iako nije bilo blagdansko vrijeme. Naposljetku, ona je naš dijamantić što nas svakog dana čini bogatijima za još jedan osmijeh, zagrljaj ili dragu riječ.
Zato budimo jedni drugima najljepši pokloni na svijetu.
Poklonimo pažnju, ljubav i nježnost. Neka rastu u nama kroz cijelu godinu da bismo ih mogli jedni drugima nesebično poklanjati svakog dana.
S puno ljubavi, želim sretan Božić svima!
Tako su u tom mjesecu prepunom iznenađenja i darivanja rođene meni tri izuzetno važne osobe.
Kada sam imala samo dvije godine, rođen je moj braco i baš kao što mu samo ime govori, božji dar je za sve nas. Odrastajući, shvatila sam kako je lijepo imati nekog svog s kime možeš razmijeniti svoje tajne, iskustva, reći mu sve brige i probleme, zbijati razne šale na svoj račun i kroz neizmjernu igru i zezanciju stvoriti najoriginalniju knjigu uspomena zajedničkog odrastanja. Nas dvoje imali smo sretnu privilegiju što su nam se životni putevi i kao odraslim ljudima nastavili ispreplitati u istom smjeru.
Mislim da ne treba posebno spominjati da je brat bio prva osoba kojoj sam se povjerila kad sam srela ljubav svog života. Od trenutka kada shvatiš da si pronašao nekog tko te u potpunosti razumije, tko je tvoja srodna duša, svaki novi dan bude poklon s još malo više nježnosti, razumijevanja, poštovanja, ljubavi i sreće. Kako je i moj suprug rođen u predbožićno vrijeme, bio je najljepši dar kojeg su njegovi roditelji mogli poželjeti.
Pravu čaroliju tog prekrasnog događaja u blagdanskom ozračju doživjeli smo rođenjem našeg sina, koji je bio toliko nestrpljiv s nama dočekati Božić, pa je uranio kako bismo zajedno proslavili tu svečanost novog života. Rado se sjećam tog čarobnog božićnog jutra dočekanog u rodilištu, jer je sva sreća ovog svijeta tada spavala i na mojim rukama.
S godinama je sve više rasla i pretvarala naše živote u malu riznicu prepunu dragocjenih trenutaka, nezaboravnih događaja i neprocjenjivih osjećaja prožetih ljubavlju, mirom i radošću.
Kada sam donijela na svijet svoju kćerkicu, moj sin je bio toliko oduševljen da je njeno rođenje za njega bilo poseban poklon, iako nije bilo blagdansko vrijeme. Naposljetku, ona je naš dijamantić što nas svakog dana čini bogatijima za još jedan osmijeh, zagrljaj ili dragu riječ.
Zato budimo jedni drugima najljepši pokloni na svijetu.
Poklonimo pažnju, ljubav i nježnost. Neka rastu u nama kroz cijelu godinu da bismo ih mogli jedni drugima nesebično poklanjati svakog dana.
S puno ljubavi, želim sretan Božić svima!
Jelena Sekovanić