Dugo je vremena trebalo da ugledamo prvog leptira, a moja malena djevojčica je bila tako nestrpljiva. Još u vrijeme karnevala kupili smo kostim za leptiricu. Tu i tamo bismo u kosu stavili ukosnice u obliku leptirića ili bismo samo navukli štrampice s istim uzorkom. Tražile smo ih u svakoj slikovnici, u prelijepom sunčanom danu, na svakom procvalom cvijetu. Tako sve dok nismo pronašle našeg prvog ovogodišnjeg leptira. Zaigrano je preletio iznad malene dječje glavice i svojim nježnim zamahima krila namamio nam osmjehe na lica.

Takvi su leptiri. Očaraju nas svojom pojavom i već smo u mislima bliže ljetu, a na svojim krilima kao da sreću raznose svijetom i sve nas zovu na igru u prirodu.

LEPTIR - Jelena Sekovanić

Doletio je i sjeo na cvijet,
Ujutro, kad je trava još rosna bila.
Pustio je Suncu da ga ugrije
I ostao tako raširenih krila.

Upijao je toplinu i zračio ljepotom,
Čeznuo je da mu se svi dive:
Svaki kukac u travi, mravi, bubamare,
Miševi i krtice ispod stare šljive.

Još kao gusjenica, zakukuljen,
ispod lista skriven je bio,
Ne bi li se u tajnosti
U prekrasnog leptira pretvorio.

Izvukao se iz zapretke,
osušio krila i spremio za let
da prenoseći pelud
letom svojim posjeti svaki cvijet.

Poletio je da pokaže
koja je to samo čarolija bila,
kada se mala gusjenica
pretvorila u leptira.