Reći nekome "volim te", izazov je pun prejakih emocija. Uz istinske osjećaje ljubavi i iskrenosti, potrebni su i odlučnost, hrabrost i svojevrsna doza neizvjesnosti.

Kad to čujete od svojeg djeteta, od sreće poletite iza sedmog neba. Izreći svoju ljubav spontano, nenadano, iz dubine svoga srca, čini naše mališane najhrabrijim i najodvažnijim junacima koji su naučili bez straha pokazivati svoje osjećaje.

Nekoliko mi se puta dogodilo da sam samu sebe propitkivala pokazujem li dovoljno ljubavi svojoj djeci i osjećaju li oni to dovoljno snažno da mogu shvatiti da ih mama bezuvjetno i bezvremenski voli i obožava, iako ponekad mora reći nekim zahtjevima - ne ili čak povisiti ton.

I upravo kad sam u mislima analizirala svoje postupke i komentare ležeći na kauču uz svoga sina, njegov tihi glasić prekinuo je moja promišljanja iskrenom izjavom: "Mama, ja te jako volim." 
Na moje pitanje: "Znaš li da ja tebe ne samo da volim, nego te obožavam?" - kroz osmijeh je odgovorio: "Znam mama. Onda i ja tebe obožavam."

U pravo vrijeme, sve se reklo pravim riječima. A takve se riječi jednostavno ne mogu opisati kao nešto krivo. Moja su se razmišljanja pretvorila u stihove i u par strofa pokušala dočarati ono bitno. Svoju sam ljubav pretočila u još jednu pjesmu.

Kako da ti kažem da te volim?
Riječima, dakako.
Izgovorit ću to s puno topline,
Nježno i slatko.

Kako bih ti još to mogla dati do znanja?
Danju stalno na te mislim,
A noćima te uvijek sanjam.

Mogu li to još na koji način reći?
Da ti kažem da te volim,
A da nije kroz riječi?
Apsolutno!
Svojim sjajem moje oči ti govore,
Oduševljeno svud te prate,
Brižnim pogledom te love.

Kad te nema u blizini
Moje te ruke nervozno traže.
Sklopljene za te mole,
Čeznu samo da te grle, maze.

Postoji li još koji način
Na koji ti "volim te" mogu reći?
Prisloni glavu na moje grudi.
Slušaj…
Moje srce će ti reći.