Kako smo ove godine prvu svjećicu na adventskim vjenčićima upalili zadnjeg dana u jedanaestom mjesecu, tako su  i same pripreme oko ukrašavanja našeg doma započele poprilično rano.

Na ulazna vrata objesili smo omanji vjenčić ukrašen kuglicama i girlandama, dok smo za stol pripremili malo veći adventski vijenac kojeg smo sami napravili.

A onda smo, na sveopće veselje moje djece, otvorili naš veliki ormar prepun raznih uspomena i zanimljivih stvari i iz njega izvukli par većih ukrasnih kutija koje su na sigurnom, cijelu godinu, čuvale naše najljepše božićne ukrase. Tu su se našli snjegovići, borići u raznim veličinama, kuglice, žaruljice, srčeka i još mnogo toga što je čekalo marljive dječje ruke, da svaki od ukrasa smjeste na svoje mjesto.

Prvo smo ukrasili sinovu sobu, pa stubište, a potom smo se zadržali na dnevnoj sobi u kojoj najviše obitavamo. Tu ćemo smjestiti i naš bor kad ga odaberemo i kupimo. Cjelokupno dekoriranje prepustila sam ove godine svojoj djeci, ali ipak uz moju malu asistenciju na mjestima koja oni nisu mogli dohvatiti.

Na vrata dnevne sobe objesili smo ukrasni platneni adventski kalendar, ali njegovi pretinci su toliko maleni da u njih ništa nije stalo. Zato su ih posebno veselila dva čokoladna adventska kalendara prepuna malih čokoladnih figurica. Za svakoga po jedan, za svaki dan po jedan prozorčić. Ali, tko bi ih strpljivo otvarao svaki dan do Božića? Sigurna sam da su mnogi klinci pootvarali sve prozorčiće u par dana i pojeli sve čokoladne figurice, baš kao što su to učinili i moji.

Pronašli smo zamjenu za naš prazan adventski kalendar, pa svaku večer, prije spavanja pročitamo po jednu božićnu priču koja nam dočarava ugođaj Božića i njegovu pravu bit.

Nije stvar u količini svih tih prigodnih ukrasa, već da imamo svoj kutak koji možemo okititi, da smo okruženi dragim ljudima s kojima ćemo to veselje podijeliti, da imamo valjani razlog zašto to sve radimo, a on se krije u našim srcima.

Mi smo odabrali, ne samo napuniti naše trbuščiće, već nahraniti još malo i naše duše nekom lijepom pričom, neopipljivim znakom pažnje, malim dobrim djelom, toplim osmjehom ili zagrljajem i nadasve vjerom.

Vjerom da svakog dana možemo otkriti nešto neprocjenjivo!