MONA
Prije pola godine, moji mališani su izrazili želju da nabavimo kućnog ljubimca, i to jednu malu slatku macu. Sudbina je htjela da je upravo takva mala maca ugledala svijet u našem susjedstvu pa smo se oduševljeni, jednoglasno složili će to biti naša maca. I tako smo je udomili. Kupili smo joj košaru, kutiju za pijesak, lopaticu, četku, puno mačje hrane za juniore i sve joj uredno složili na našoj verandi gdje će biti na sigurnom dok malo ne poraste. Šest mjeseci poslije, to je postala njezina rezidencija iz koje se ne da van, ako joj vremenski uvjeti nisu po volji.
To malo mače ne samo da je raznježilo moju djecu, već i nas odrasle. Svi smo je mazili i čuvali, a kako je došla k nama još za lijepog i toplog vremena, često je iz svoje košare uživala u vožnjama biciklom.
Mona nam se od našeg prvog susreta uvukla u srca, svojom umiljatošću pomakla granice i uklonila sumnje glede toga jesu li djeca možda premala za kućne ljubimce. Da, ponekad ima malo grebanja i plača, ali radosti i vesele igre puno, puno više.
Nakon kraćeg perioda, Monu smo odveli veterinaru na cijepljenje i pregled, što je za moje mališane bio nov doživljaj. Ne samo što su vidjeli kako izgleda pregled kod "doktora za životinje", već su naučili da maca prije svega mora biti zdrava i sita, pa će tek tada biti raspoložena za igru i razne vratolomije.
Danas im, uz maženje i igru s Monom, posebno veselje donosi i prilika da je nahrane! Kad se toga sami sjete, ponosno dojure s izjavom kako su Moni dali malo vodice jer je bila žedna, kako su joj nasuli par krekera u njenu zdjelicu da dobije potrebne vitamine... Tada uživaju u zvuku predenja; taj zvuk za njih predstavlja Moninu zahvalnost i privrženost njima malenima, i veliku, veliku ljubav.
To malo mače ne samo da je raznježilo moju djecu, već i nas odrasle. Svi smo je mazili i čuvali, a kako je došla k nama još za lijepog i toplog vremena, često je iz svoje košare uživala u vožnjama biciklom.
Mona nam se od našeg prvog susreta uvukla u srca, svojom umiljatošću pomakla granice i uklonila sumnje glede toga jesu li djeca možda premala za kućne ljubimce. Da, ponekad ima malo grebanja i plača, ali radosti i vesele igre puno, puno više.
Nakon kraćeg perioda, Monu smo odveli veterinaru na cijepljenje i pregled, što je za moje mališane bio nov doživljaj. Ne samo što su vidjeli kako izgleda pregled kod "doktora za životinje", već su naučili da maca prije svega mora biti zdrava i sita, pa će tek tada biti raspoložena za igru i razne vratolomije.
Danas im, uz maženje i igru s Monom, posebno veselje donosi i prilika da je nahrane! Kad se toga sami sjete, ponosno dojure s izjavom kako su Moni dali malo vodice jer je bila žedna, kako su joj nasuli par krekera u njenu zdjelicu da dobije potrebne vitamine... Tada uživaju u zvuku predenja; taj zvuk za njih predstavlja Moninu zahvalnost i privrženost njima malenima, i veliku, veliku ljubav.
Jelena Sekovanić
