Kao majka, nastojim svojoj djeci što je više moguće udovoljiti, ali bez pretjeranog popuštanja. Ustvari, trudim se biti što odlučnija u svojim odlukama, ali prije svega pravedna, jer u ovom svijetu u kojem nam djeca rastu, bojim se da više nema  mjesta za previše dozvoljenih propusta i pogrešaka, za olako poimanje života, kao ni za nekadašnju bezbrižnost u odgoju. U svemu tome, granice su se značajno pomaknule, stvarajući brižnim roditeljima bezbroj novih briga i strahova.

Ali, izgleda da me Sveti Nikola jako dobro razumije, pa je i ove godine zaključio da sam ipak bila dobra.
Slažući čizmice u prozoru i diskutirajući sa svojim sinom što bi mu Sveti Niko mogao donijeti, hoće li pogoditi njegove želje i ako slučajno ne donese željeno, hoće li svejedno biti zadovoljan, upitala sam ga misli li da će i meni Sveti Nikola nešto donijeti. Odgovorio mi je da ću sigurno nešto dobiti, jer on donosi darove svima koji su bili dobri, samo trebam staviti čizmu u prozor. Dok sam mu pokušala dočarati veliku zadaću Svetog Nikole i da su mu potrebni pomoćnici, pa smo zato i tata i ja dobili te titule, prišapnula sam mu da se u ovom slučaju daruju samo mala djeca, ali i da bi mene jako obradovao jedan slatki poklončić. Kad sam mu rekla da su mi najljepši dar puse moje dječice, malko začuđen se zagonetno nasmiješio i izjavio kako ih stalno dobivam! A kako mu objasniti da njihovih nježnih pusa nikada nije dosta...

I tako je, kroz par dana, kao i kod mnoge druge djece, i kod nas Sveti Nikola ispunio sva očekivanja i sve ugodno iznenadio. Kad su istresli sve iz svojih čizmica i otvorili i sve drugo što ih je još čekalo i pokraj čizmica, sin i kćerkica su oduševljeno prionuli na igru. Ali prije toga, moj dječačić mi se zatrčao u zagrljaj i uz veliku pusu rekao: "Mama, ovo ti je moja pusa od Svetog Nikole i hvala ti kaj si mu pomogla odabrati naše poklone." Vidjevši kako braco ljubi mamu, i malena se bacila u naš zagrljaj izljubivši me.

E, pa Sveti Niko, onda se čujemo i dogodine.