Oduvijek sam obožavala knjige. Čitati ih, listati, nositi sa sobom kamo god bih pošla. Posebno bi me obradovalo kada bih na poklon dobila knjigu. To me činilo posebno sretnom, jer to je sada bila samo moja knjiga, knjiga koju nisam posudila iz knjižnice i ne trebam je vratiti.
 
Kao malu, najviše su me se dojmile slikovnice s prekrasno oslikanim likovima. Danas isto oduševljenje i znatiželju prepoznajem u očima moje malene kćerkice, koju posebno veseli prelistavanje istih upotpunjeno njenim prepričavanjem. Kako sam rasla, zbirke pjesama su mi sve više bivale najbrži vodič u svijet ljepote, u tajanstveni svijet mašte u kojem su me s vremenom, uz poeziju, posebno fascinirali podeblji naslovi bilo domaćih ili stranih književnika. Tako će zauvijek, kao moj prvi veliki izazov, ostati zabilježeno u mom sjećanju, ali i u srcu, nevjerojatno djelo Eugena Kumičića "Urota Zrinsko-frankopanska".

Dakle, kako nikada nisam zazirala biti u društvu knjiga, vjerujem da sam isti pristup, kako se za sada čini, uspjela prenijeti i na svoju djecu. Stoga im nije mrsko prije spavanja pročitati barem nekoliko redaka neke dobre bajke ili priče. Zavući se u toplu postelju i prelistati neko novo štivo, koje su prije toga, uz roditeljski nadzor odabrali s polica naše male kućne knjižnice, s dječjeg odjela. Pozitivne reakcije su također i kada dobiju neku novu knjigu na poklon. U našem slučaju, nema plakanja ako je neku igračku zamijenila knjiga, jer znaju da će sigurno otkriti nešto novo, da će ih neka nova saznanja odvesti u zanimljiva maštanja i učiniti ih malčice inferiornijima naspram onih koji to djelo još nisu pročitali.

Tako su se i ovih proteklih blagdana, kod nas ponovno s oduševljenjem razmijenili neki novi naslovi,  ali najljepše štivo koje smo dobili na poklon bilo je napisano na tri arka papira A4 formata, presavijena na pola i umetnuti jedan u drugi tako da su tvorili malu tanju knjižicu, mekih korica, mekog uveza, izdanu u privatnoj nakladi u samo jednom primjerku kao rukopis malog, ali kako on za sebe kaže budućeg "velikog svjetskog pisca". Svoju kratku priču u kojoj je naravno dobro nadišlo zlo upotpunio je  ilustracijama vezanim uz temu.  Uz autorovu dozvolu, izdvojila sam rečenicu iz završnog odlomka njegove priče: ..."U sebi reče: to ne znači da se treba osvetiti, nego samo oprostiti." (E.S.) Pisano dječjim ručicama, gledano dječjim očima, inspirirano dječjom iskrenošću i dobrotom.

Ponekad su nam dovoljni tek redak ili dva da osvježimo dušu, utoplimo grudi. Pri tom nije važno jesu li to riječi nekog velikog pisca ili nepoznatog autora. Bitno je da su ih napisali iskreni ljudi.