Nakratko sam odlutala u neka svoja daleka promišljanja. Nađoh se sama sa svojim glasnim mislima, kao kada pun razred djece upitate tko želi slatkiš, a oni svi odgovore istovremeno, nadvikujući jedan drugoga kako bi ispali što glasniji i uvjerljiviji.

I baš kad sam se polako počela prepuštati svojim dubokoumnim promišljanjima o svemu i svačemu što se u zadnje vrijeme oko svih nas događa, začujem jedno malo nježno: "ku-ku". Razdraganim, glasnim smijehom, moja me slatkica pozvala na igru skrivača. Prvi puta je sjela na kauč i umotana u svoju dekicu inzistirala da je pronađem. Uz kratki mamin performans, ipak se odlučila sama otkriti vičući: "Ku - ku! Tu sam!"

Drugo skrivanje je već bilo malčice uspješnije. Zavukla se pod mali stolić smješten u sredini dnevnog boravka i smijući se, nestrpljivo me pozivala da je ponovno pronađem, iako su joj mala nježna stopala virila ispod stolića i jasno se moglo naslutiti da se tamo skriva.

Sljedeći pokušaj skrivanja bio je još bolji. Šćućurila se iza fotelje, a kako se fotelja nalazila u kutu sobe, ovo se činilo savršenim mjestom za skrivanje. I doista me namučila u tom krugu. Čak sam se i malo uplašila od brige kamo se mogla tako tajanstveno sakriti. Srećom, soba nije velika, ali doista, tog se mjesta tada uopće nisam sjetila. I u trenutku kada sam se najmanje nadala, iskočila je iz kuta sobe, uz gromoglasnu ciku i viku, oduševljena kako mi se dobro skrila.

Sva sretna da je napokon došao red i na mamu, dopustila mi je da se mogu skriti bilo gdje u stanu (s obzirom da je mama velika), uz upute da nikako ne smijem pokušati ponoviti njene načine skrivanja.

Smijući se samoj sebi gdje i kako da se skrijem, jednostavno sam stala iza prvih vrata, i naravno da me moja mala slatkica ubrzo pronašla.
Ku - ku!  Pronašla me u igri. Pronašla me u mojim mislima. Pronađe me ponekad i u mojoj sjeti i brigama, i iz svega toga me pobjedonosno svojim smijehom izvuče van, na površinu, u stvarnost, u trenutak koji treba živjeti.

Zato i jesu tu! Da nas probude i protresu kada nam strahovi, nevolje i brige počnu ovladavati umom. Tu su da nas s običnom igrom podsjete na svo dobro u životu i da nas nakratko skriju od svih problema.

Do ponovnog skrivanja...