Prepričavajući mi dogodovštine iz mog djetinjstva, roditelji su često znali govoriti kako sam se kao malena beba obožavala nositi na rukama, ali do te mjere da im ni noću nisam dala mira. Iako su to prepričavali s puno topline i kroz osmijehe, tek sam nakon što sam i sama postala majkom shvatila koliko ih je to usrećilo, ali isto tako i iscrpilo.

Kako sam bila prvo i još k tome dugo očekivano dijete, svi su me mazili, nosili, čuvali… Tijekom dana su se izmjenjivali mama i njeni roditelji, ali uvečer, kad je tata stigao kući, nakon cjelodnevne vožnje i napornog rada, ja sam željela usnuti baš na njegovim rukama. Ispalo je da samo tako mirno spavam, pa bi me nosio, a onda se ujutro rano ustao i krenuo na posao.

Roditelji su ubrzo doskočili mojim zahtjevima i svojoj brizi da mi se nešto ne dogodi dok me umorni nose po sobi, pa su me smjestili u sredinu svoga kreveta. A tko sada ne bi spavao uz takav kraljevski tretman?! Ne mogu reći da mi je to ostalo u sjećanju, jer sam bila premalena, ali mi se svakako uvuklo pod kožu i urezalo u srce, pa sad to primjenjujem i kod svoje djece.

Nježna milovanja majčinih ruku kad bi mi češljala kosu, kad bi me spremala za počinak i ujutro za školu, kad bismo se zagrlile i gledale TV…  Čvrste i sigurne tatine ruke koje su me spremno dočekale u zagrljaj kad bi se vratio s puta, koje su me vinule u visine i uvijek me spremno dočekale pri spuštanju… Njihove ruke. Te hrabre, nježne i svemoguće ruke koje su me vodile, podizale, hranile, sa mnom se igrale, čuvale me, skrivale, branile i s vremenom, pomalo puštale da bih se mogla uvijek vratiti u njihov zagrljaj.

Očevu priču pretvorila sam u pjevni tekst. Možda se nekome svidi i kao uspavanka.

Na rukama te nosim

Zaklopi oči, pokušaj zaspati.
Ne boj se noći, sa mnom sigurna si.
Sanjaj o sreći,
U snu je dohvati,
Nek te nasmijanu jutro probudi.

Zaklopi oči, neka san te obuzme,
Bit ću uz tebe sve dok ne svane.
Ne boj se jutra, ono nadu donosi,
U naručju mome nek te Sunce probudi.

Na rukama te nosim i hodam  u snu,
S umorom se borim s tobom u naručju.
Na rukama te nosim u novi dan,
Da ti rana zora ne otjera san.