Ovo promjenljivo vrijeme svima pomalo teško pada. Samo maleni uspijevaju iz svake prognoze izvući najzabavniji dio: od igre s vjetrom do kula u pijesku, pa preko plesa na kiši do snježnih radosti.

U svakom godišnjem dobu ima veselja, bezbroj prilika za uživanje i sreću. Izgleda da maleni jako dobro razumiju prirodu i njenu zadaću, pa joj svojim divljenjem svakom malenom cvijetu, maslačku i travki, svakoj kapi kiše i pahulji pokazuju svoje oduševljenje nad promjenom, nad nečim novim.

I baš kao što oni rašire svoje malene ruke i puštaju da ih vjetar zaustavlja ili gura, tako bismo se i mi mogli zaigrati s vjetrom pa nek nam, odnoseći brige, raščupa kosu i zaustavi dah. Nošeni mislima u neke nove dimenzije prirode, priznali bismo si da smo duboko u sebi još uvijek djeca željna igre i čuđenja.

Moja igra s vjetrom pretvorila se u stihove:

RAZIGRANI  VJETAR

Vjetar njiše, savija, ljulja,
Na vjetru se vijori, leprša, leluja.

Vjetar ne stiže polako,
On bez najave dolazi,
Iz vedra neba, samo se pojavi.

Ne znamo otkuda ni kada će doći.
Moguć je i zimi i ljeti,
Usred bijela dana i po noći.

S vjetrom se možeš igrati igre:
Možeš mu dati pismo da ga odnese,
Samo je problem što bi moglo
U njegovoj igri stići do krive adrese.

Al zato mu možeš pustiti balon
Nek ga pošalje na putovanje svijetom.
Podignut će ti zmaja bez imalo muke,
Tvoj brodić će zaploviti i morem i rijekom.

Uz njegovu pomoć i rublje se brže suši,
Zastave se na koplju kao lude viju.
Svojom snagom otvoreno zatvori,
A neke biljke čak se i same posiju.

Kada vjetar vije
Vjetrenjače neumorno rade.
Na vjetru se ljeti
Svi lagano rashlade.

Al kad vjetar stane,
Kad nekim čudom više ga nema.
Mir i tišina zavladaju tada
Sve do samog neba.

Uživajte u igri!