Za tebe ću, djevojčice moja mila,
Biti ljupka, radosna vila,
S čarobnom kuhačom umjesto štapića,
Kojom za te spravljam mnoštvo raznih slastica.

Začarat ćemo kuću da se pretvori u dvorac,
Mašnama ukrasiti tvoj kraljevski stolac.
Po ptičicama malim poslat ćemo glas,
Da priprema se bal, mojoj djevojčici u čast.

Brzo nek se spreme djedovi i bake,
S tetom, ujakom i ostalima do nas nek navrate.
Tad vrata ćemo zaključati, iz sigurnosti samo,
Da nam sretne misli ne pobjegnu, kad se zaigramo.

Poput Sunca sjajna, baš kao što i njeno ime govori, ušla je u naše živote i uljepšala ih svojim bistrim očima i blistavim osmijehom. Zasjenila je oblake svojom vedrinom i radošću. Postala je naša mala rasplesana slatkica koja nas iz dana u dan osvaja svojom nježnošću i dobrotom. Oraspoloži nas pjesmom kada smo preumorni da bismo zapjevali. Svojim pogledom nacrta srca tamo gdje ih mi nikada ne bismo nacrtali i učini ih nama vidljivima, da nam umire misli.

Izuzetna na svoj način, u mnogočemu je poput svih drugih djevojčica. I baš kao što je ona nama, tako je i svaka od njih svojoj obitelji divna i najljepša, puna blagosti i veselja, s tisuću i jednim pitanjem i s bezbroj malenih želja.
Djevojčice su tu da dadu svijetu krila, da mu rasplešu dušu svojim malenim koracima i neka nova srca ispune ljubavlju.
Tu su da nas podsjete kako je čarobno biti žena i kakve smo mi same kao malene bile.
Tu su da nas pretvore u kraljice, glumice, dive ili vile.