Dogodi se da se neke važne teme koje se tiču sveopćeg napretka, stalnim napisima, izjavama i komentarima pretvore u neshvatljive polemike i dileme.

Svatko od nas je dobro upoznat s temom zdravstvenog odgoja i žustrim raspravama vođenim glede iste, a sve to zajedno rezultira roditeljskom zbunjenošću i uvjetom da se odluče jesu li za ili protiv takve vrste odgoja.

Smatram da živimo u velikoj zabludi da će neke nove promjene, neki novi ljudi ili pak neka novo usvojena pravila i norme odgojiti naše vlastito dijete, za koje nitko drugi nije i ne može biti odgovoran osim nas samih. Mislim da bismo trebali pozitivno gledati na sve mogućnosti i opcije koje nam se nude u obrazovanju naše djece, jer time ne samo da ćemo njima olakšati, nego i sebi odabirući najlakši i najpristupačniji nam način da objasnimo vrlo važne činjenice o kojima se godinama šutjelo i bivale su svrstavane u tabu teme.

Nije isto odgajati dijete u današnje vrijeme i uspoređivati kako su se djeca odgajala prije tridesetak, pedesetak, pa možda čak i više godina. Iz obiteljskih priča znam da je svako životno razdoblje imalo svoje breme. Jedni su odrastali u ratu i neimaštini, dok su se drugi borili protiv nekih drugih "modernih pošasti". Težnja za napretkom donijela je blagostanje, ali i razne popratne sadržaje, a ravnopravnost i emancipacija tome su nadodale još više raznolikosti. U tome svemu što imamo i što nam se nudi  postoji nešto neprocjenjivo, a to je sloboda izbora. Zato mislim da bi svatko od nas trebao krenuti od sebe pitajući se što želim pružiti svome djetetu, u kakvog čovjeka želim da ono izraste i koje osobine želim da ga odlikuju.

Stoga, neka pišu knjige, neka nam daju još više opcija i otvorenih mogućnosti da lakše odaberemo ono u što mi vjerujemo da je najbolje. Jer nitko ne poznaje svoje dijete, njegove potrebe, osjećaje, sklonosti kao njegovi vlastiti roditelji. Za onaj glavni temelj u odgoju smo odgovorni samo mi i na nama je da usadimo djetetu životne vrijednosti, da ga dovedemo na pravi put, da mu ukažemo na sve dobre i loše strane života. Ispunjeni ljubavlju, nadom i razumijevanjem, puni samopouzdanja, sami će birati što žele i shvaćati će posljedice svojih odluka. Ne želi li svatko od nas upravo to za svoje dijete?

Neće biti lako, ali glavni cilj bi nam trebao biti odgojiti djecu koja razmišljaju svojim glavama, koja se cijene i isto tako cijene druge ljude, koja uvažavaju tuđe stavove i mišljenja, djecu koja poštuju sebe i duševno i tjelesno i na taj način se odnose prema drugima.

Najbolji recept za odgoj sretnog djeteta moramo pronaći sami, ali nam u tome možda pomognu neki od neprocjenjivih naslova koje toplo preporučujem:

"100 pravila odgoja" R. Templar, "Sve u  ime ljubavi" L. Schutzenhofer, "Kako razgovarati o seksualnosti s vlastitim djetetom" M. Klein, "Disciplina bez straha – Kako steći poštovanje naše djece, a ne izgubiti njihovo povjerenje" W. Bergmann, "Odgojite svoje dijete bez vikanja" H.E.Runkel, "Razvoj zdravog uma" S.I.Greespan, "Vaše kompetentno dijete-prema novim temeljnim vrijednostima obitelji" J.Juul, "Potraga za blagom u našoj djeci" J.Prekop i G. Huther.

U nadi da će svatko od nas izvući najbolje savjete za svoje dijete, šaljem lijepi pozdrav!