Prije točno 37 godina, moji roditelji nisu otišli na medeni mjesec, već su kupili maleni, stari vinograd, koji je s godinama rastao i povećavao se brojem novozasađenih trsova, i svima nam pružao neizmjerno veselje u vrijeme berbe.

S vremenom, iz njega je nastao kupinjak i cijelo jedno voćno-povrtno carstvo. Premda površinom nije velik, našlo se mjesta za dosta toga, a osim obitelj i mnogi drugi su slobodno uživali u spomenutim plodovima. Ovogodišnje zalihe domaće uzgojenog voća potrajat će ma koliko god zima bila duga. Iako je ljeto bilo poprilično loše za svo voće i povrće i podosta plodova je propalo, u našim zimnicama ipak će se naći od svega pomalo.

Još od petog mjeseca, kad su nam stigle prve maline, borovnice, ribizli, jost, goji, aronija, breskve, kupine, šljive i na kraju jabuke, moji su roditelji o svemu tome brinuli s puno ljubavi i pažnje. Kako tata preferira eko-proizvodnju, špricanja voćaka je bilo vrlo malo i to s pomno odabranim sredstvima. Zbog toga je "vodio borbu" s insektima, voluharicama, pa čak i puhovima čiji su specijalitet bile upravo jabuke. Ali bilo ih je i za njih, a ispalo je da će ih biti podosta i za nas.

Premda je cijela obitelj, od najstarijeg do najmlađeg člana, aktivno pomagala u branju i spremanju plodova, najviše se oko toga ipak angažirala moja mama. Tako je već od prvog zrelog voća počela sa spremanjem zimnice i raznoraznih delicija. Nešto ribizla spremila je u hladnjaču zajedno s borovnicama, jer su to glavni sastojci omiljenog kolača njene unučadi pa će biti jako dobro da se nađu i za hladnijih dana, kad se mališani zažele istog.

Od ostatka borovnica i od malina napravile smo pekmeze, ali su se brzo pojeli. Zato je moja mama ispekla veće količine džema od šljiva kako bi ipak malo dulje potrajao. Malo maslaca na toplome kruhu i na to domaći džem od šljiva prava su poslastica ne samo malenima, već i nama odraslima. Također smo nešto šljiva zamrznule da se nađu za pripremu knedli koje svi obožavamo jesti. Naposljetku, još je ostalo šljiva i da se ispeče malo rakijice koja se koristi u ljekovite svrhe.

Kako je šljiva bilo dovoljno, jedan dio su roditelji odvezli u sušionu, tako da ćemo svi moći uživati u njihovom okusu i zimi, naročito maleni kojima suhe šljivice dođu kao zdrava zamjena za slatkiše.

Od  paprika i patliđana ispao je prefini ajvar, a prabaka je od preostalih rajčica napravila ukusan sok. Kupinama je ljetos nedostajalo sunca, ali opet ih se dosta našlo za tatino buduće kupinovo vino, koje sam radi po posebnoj recepturi.

Jabuke smo ubrali, razvrstali, posložili u malene "štajglece" i spremili na hladno mjesto. Od onih malo natučenih, tata će dati napraviti sok kojeg djeca posebno vole.

To svo voće i  povrće moji roditelji uzgajaju s neopisivom radošću, brigom i požrtvovnošću, prije svega da bi ga, kao što moj tata kaže za svoju unučad, "mali tići jeli", a naravno i svi mi ostali.

Otkad je u mirovini, moj otac provodi svaki slobodni trenutak upravo u svom voćnjaku. Nikada mu nije bio cilj baviti se proizvodnjom na veliko. Kao što zna reći: "Koliko će izrasti, toliko ćemo imati. Samo da moji mali tići mogu jesti domaće."

Stigla nam je jesen, u mirisu džema od šljiva i u sočnom okusu prvih ovosezonskih jabuka. Uživajmo u darovima prirode!