Poznajem nekoliko predivnih ljudi čiji je osmijeh teško izmamiti, ali kad vam ga poklone, osjećaj je toliko poseban da se samim time i vi osjećate posebno i počašćeno tom iskrenom gestom.

Sjećam se maminih priča kako sam kao malena djevojčica upravo i ja bila jedna od sramežljivih mudrica, koja je samo svoje bližnje obasipala osmijesima. Drugi su ih morali "zaslužiti". 
Iako sam bila vrlo vesela beba i djevojčica, s osmijesima sam bila oprezna. Zahvaljujući tome, često bih izbjegla štipkanja mojih obraza od strane onih koji teško odolijevaju kad vide malo dijete.

Kako sam rasla, naučila sam prepoznavati iskrene i dobronamjerne geste iz samo jednog pogleda. Tako sam polako počela uočavati da se neki ljudi smiju iako su im pogledi tužni, da neki svoj osmijeh ne skidaju pa je teško razabrati onaj iskreni, a bilo je i onih čije su oči sjale od sreće iako im osmijeh nije bio širok.

Tada sam shvatila da je najljepši osmijeh kojeg možemo nekome uputiti - osmijeh iz naših očiju! Kad se oči smiju, smiju se i usta, obrazi, cijelo lice, naše srce i naša duša. Ponekad iskreni osmijeh vrijedi više od bilo kojeg blaga na svijetu.

Postavši majkom, postalo mi je jasno kako su najljepši osmijesi upravo dječji. Ništa vas ne može toliko oduševiti kao prvi osmijeh vašeg djeteta. Ništa toliko rastužiti kao tuga u njegovim očima. I ništa, ali ništa, toliko očarati kao sjaj tih malenih očiju.

Kao i sve majke, spremna sam progutati suze kroz smijeh, ali prije svega nastojim učiti svoju djecu da ne skrivaju svoje osjećaje, već da se prepuste trenutnim emocijama kako bi ih što lakše oslobodili i kako bi im oči ponovno zasjale punim sjajem.

I kao što sam još u školskim danima napisala u jednoj svojoj šaljivoj pjesmici:

"Ti se smiješ
i kad pukne lopta,
osmijeh je smisao
tvoga života."...

Želim vam da budete sretni, s osmijehom započnite svaki dan i neka vam nitko i ništa ne sakrije tu čaroliju duše.