Prošla noć je kod nas jako zanimljiva bila,
U goste nam je svratila mala Zubić vila.
Doletjela je u kasne sate, nitko je čuo nije,
Saznala je za malen zubić što se pod jastukom krije.
Dok je sinčić mirno snivao svoj san,
Uzela je zubić i ostavila mu dar.
Ujutro vika i veselje kad otvorio je oči:
"Znate da smo gosta imali u noći?
Posjetila me Zubić vila i uzela mi zub.
Nemam pojma kad je ušla, a niti kud.
Vjerojatno se provukla ispod ulaznih vrata
I još malo pričekala da zaspi i tata.
Sićušna je pa joj nije problem skrivati se tako,
Srećom zubić nije težak, pa ga nosi lako.
Pod jastukom ostavi nešto, tako barem vele.
I da znate, istina je, dobio sam karamele.
Moj će zubić sada na sigurnome biti,
Za me će ga zubić vila pospremiti.
I kad mi drugi zubić otpadne, Vili ću ga dati,
Bit ću spreman, čekat ću je, nek opet mi navrati."

Iako nismo nikada posebno pričali o Zubić vili, sin je priču o njenim čarobnim pothvatima i skupljanju zubića otkrio preko crtića zvanog "Pet legendi", animirane avanture o nama svima jako dobro poznatim super junacima, koji znaju sve one super čarobne trikove kojima djecu ostavljaju bez daha. Kako su mu postojanje Zubić vile potvrdili i mnogi vršnjaci u vrtiću, odlučio je, kao svako malo znatiželjno dijete, provjeriti istinitost te priče.
Na naše sveopće veselje i njegovo neopisivo oduševljenje, imali smo čast ugostiti tu sićušnu čarobnu vilu. Nije bilo važno s koje strane svijeta dolazi ni posjećuje li svu djecu u našoj zemlji ili samo poneke. Pustili smo je u naše mašte, u naš dom, ne kao neku vrstu tradicije, preuzetog običaja ili kopije tuđih navika, već kao prijateljicu nevinih misli i mašte male i velike djece.

Vjerujete li u Zubić vilu? Doista je nevažno. Ako postoji u mašti vašeg mališana, samo joj otvorite vrata svoga svijeta i svi zajedno uživajte u toj nestašnoj, prolaznoj čaroliji.